Poslovni imenik
vijesti
danas
zanimljivosti
InfoTech
Humor
 
kolumne
Stričeva kuharica
Kumina makrobiotika
Dobra glazba
Portreti
Osobni stav
Škovacera
Duplerica
Moja Pula
More
Dnevnik putnika
Guzo na putu
Off the record
Zdravlje
Odasvud pomalo
 
gradski vodič
događaji
restorani
zabava
povijest grada
spomenici
prijevoz
smještaj
 
Kliknite i vidite �ta se krije s druge strane



Dostava stanja brojila el.energije.

Interaktivni plan grada Pule - CROMAPS



Ured za katastar.
Pregled zemlji�nih knjiga.
Parentium - nezavisni portal grada Poreča
Za umorne surferske okice...
Dnevnik putnika Zapisi s putovanja
Đir po merkatu


Pula, petak, 28. svibanj 2004

Vrijeme je za moju večernju skitnju po gradu, ali je počela neka sitna kiša i ne ide mi se nigdje van. Uhvatila me nekakva jebena fjaka i ne mogu mrdnuti. Sjedim i švrljam po računalu. To mora biti da je kakva dalmatinska fjaka, ali možda i obična domaća fjapavost. Fjapavitis vulgaris.

Cijeli dan sam zatvoren u kući i naporno šljakam. Barem se meni tako čini. Danas nisam radio ni podnevnu pauzu jer su me natrpali poslom u zadnji čas. Lenjin bi bio ponosan da me vidi. Bogme i drug Tito i cijeli komitet di una volta i SSRNH i mama i tata i ... jednom rječju svi. A najviše moj sadašnji šef. Cijelo prijepodne sam se samo redovito ustajao otvarati haustor svim poštarima i dostavljačima računa koji zvone baš na moje zvono. Pas im se mesa najeo. Jednom ću se sjurit dolje urlajući po stubištu iz sveg glasa i lupajući po gelenderu, pa ako ih odmah ne trefi šlag i ako nemaju nešto za isporučiti baš meni, nekoga ću dobro nalupati. Ima me poprilično. Susjeda mi.

Obično oko podne napravim pauzu i protegnem noge do grada čisto da malo mrdnem i vidim ima li koja nova faca u Foški, Talpi ili Bountiju, usput kupim kruh, prozujim po ribarnici, odem kod Vesne iz Loborike kupiti svježe kravlje mlijeko, ponekad i komad sira, kupim Glas Istre i razvalim se petnaestak minuta kod Milana na terasi listajući novine i uživajući u čaši crnog piva. Ako se netko moje malenkosti uopće uspije razvaliti u onim stolicama kod Milana. Jedva uguram guzicu među one naslone. Ali barem djeluju čvrsto i solidno. I Milanovi nasloni i moja guzica.

Nekad si u Brionki kupim one mini 'brionete sa sirom' ili slanac, pa poput kakvog pravog debelog bavarca grickam svoj 'brece', kako već bavarci zovu onaj svoj veliki i mekani perec, pijuckam pivce i raspuštam živce. Nekad mislim da bi si mogao kupiti i semenke – čisto radi rime, ako nalete kakve zgodne slovenke. Usput prolistam Glas Istre, ali ono – samo prolistam čitajući naslove i praveći se 'kobajagi' da ne vidim sve one stare neudavače koje u to doba dođu, uz kavicu ili makjato s puno pjene, razmjeniti recepte za dobre njoke i izjadati se jedna drugoj kako im se kile samo skupljaju baš na guzovima i kako je ona zadnja dijeta iz Mile obično sranje. I one imaju problema sa uguravanjem guzova u Milanove stolice.
Kada uredno dokrajčim pivce i usput, ako imam sreće, od tih starih cura na babljoj kavici pokupim kakavu dobru ideju za ručak, odem natenane do zelene tržnice. Onako s noge na nogu.

A tamo nema čega nema. Naročito sada u ove kasnoproljetne dane i pogotovo ovog travnatog proljeća. Razvuko se trvanj u svibanj, ulovio ga nekakav klimatski klimakterij bez valunga i uletio u tuđi prostor. Svi se žale kako su sprdili gomilu love i vremena na košnju trave – stalno kose, dva tri dana je travnjak ko iz kataloga, a onda počne opet nered u rasporedu trave. Ovdje-ondje travuljaga raste ko divlja, pa se rade nekakvi travnati otoci i izgleda kao da i nisi kosio. I sve opet nanovo.
Još uvijek na merkatu ima gomila šparuga, a salata, salatina, radića 'primo taglio' i onog malo matorijeg ima ko u najljepšim kravljim snovima. Prvi artićoki, pa trešnje, pa nekakve ogromne jagode izvrsnog jagodastog okusa (zamisli! još uvijek dišiju po jagodama), koje prodaju moj Likota i njegova polovnjača odmah tu na početku reda na zelenom merkatu. Jagode mu još uvijek drže onu prvu cijenu. U stvari Mile im sam drži cijenu, ali valjda neće još dugo. Stižu nove jagode.
I mladih biža ima svakim danom sve više. Mame me jer ih obožavam. Onako uz jednu pohanu teleću šnicletinu i pečene mlade krompire. K tome jedno hladno, veliko pivo. Umjesto šnicle mogla bi i teleća jetrica na naglo, ala natur, a? Šta kažeš ti Strikane?
Evo uhvati me neka deboleca od razmišljanja o toj nezdravoj hrani i sada moram nešto pregirsti jer mi je pao šećer ili ipak ići malo skitati po gradu. Šta bi vi na mom mjestu, a?

Ajde bok. Pozdrav do slijedeće prilike.

Skitnica

30.05.2004.
Došlo je do greške sa otvaranjem baze podataka!
povratakDnevnik putnika