Ivek je naæulio uši. On je keramièar i meðimurec i nikad ne znaš šta je više od toga. Priženio se u Puli nakon služenja JNA onih davnih godina kad je umirao Drug Tito. Sad je slobodni umjetnik – ostao je bez posla u firmi koja je propala u privatizacijskom rošomonu, pa kako ima preko pet banki nitko ga više neæe, a privatni obrt mu je propao jer nije plaæao doprinose. Radi na crno i snalazi se od posla do posla. A ovaj ljetni bi mogao biti zanimljiv, samo da mu ga Pepi ponudi, jer ljeto ionako nije baš neko vrijeme za veliki graðevinski biznis.

- Bok Pepi, buš popil kaficu i mali? Ja èastim. – nabacuje se Ivek.
- No ! Oði pago io. Go prezo pikolo avanzo za taj lavoro. Košti bevi ti, Ifek?
- Onda jedan mali brandy. Domaæi.
- Senti Ifek, sei libero drugu šetimanu? Mi rabi jedan majstor za ploæica. Nas dva uèinimo tih sto trideset metri za jenu šetimanu, a? Ti se para æa? – brka Pepi na sve moguæe spike.
- Koliko je to šoldi? – prilagoðava se Ivek.
- Ke ne so mi. Dvjesto kuna al ðorno. Ti je dosti?
- Ajde neka bude dvjesto pedeset pa da to frknemo za tu šetimanu, a?
- Dakordo. Dogovoreno?
- Dogovoreno.
- Alora te prendo lunedi matina. U sest i pol kod benzinska na Punti?
- Dogovoreno. – potvrðuje Ivek.

I Benitto je zadovoljan. Drago mu je kad deèki rade, jer onda doðu na cugu k njemu. Ne idu nigdje drugdje jer im on znade dati i na veresiju kad naiðu crni dani. Ima jednu tekicu u ladici na šanku i tamo upisuje koliko mu tko doðe. Niti on navaljuje da mu plate niti oni zaborave platiti kad se dokopaju love.

- Ste vidili sinoæ Rojsa kako se proserava na televiziji. On æe sve sam srušiti i napraviti sve još ljepše i veæe. Porka putana, ke štronco. – naèinje novu temu Benitto.
- Vidio sam kako su mu stigli u goste Anto, Tonæi i Letvica, pa se svi slikali i vozali u ðeneralskom ðipu. – dodaje Ivek.
- E ki že šta ðente? – pada s neba Pepi.
- Kako «ki že šta ðente»? Pa to su ti saborski zastupnici. Gdje ti živiš Pepi? I nije Letvica nego Letica. – èudi se Benitto.
- Me non me frega un kaco per tuti kvanti. Mona že šempre mona. Vojo dire smo mone noi ka' hi pustimo æiniti sve te štroncade kako hi je voja. Finke noi pagemo e tazemo, loro fano kako hi je voja. Dosti je viditi koza fano ti «naši» tu, u naša Pola. Ti vjen proprio škifo e mal di štomigo, ma štešo ne delamo niš. Muèimo kako mone, a i kad æa reèemo a loro non le frega propjo njente. Se prave mutavi i tutavi. - brontoliva Pepi.
- Imaš pravo. Prodaju terene, mjenjaju PUP-ove, GUP-ove, dovode «strateške partnere» i ulagaèe odsvuda, obeæavaju brda i doline, a onda odu na golf, polo i žderanje i zaborave te do pred nove izbore. A mene onda drkaju kad mi ne štima šank i blagajna jer dajem na veresiju.
- Belo mio, ti devi far kome Ive de Brioni. – sugerira Pepi.
- Koji ti je taj? – pita Benitto.
- Že kvel ke ga Kavana Forum. Se ga buta in politika, u mjesni odbor. Pa sada organizira tuti kvanti de Foro kontro la neka arkeološka naknada.
- Pa kako onda Ive de Brioni? Valjda Ive de Foro.– èudi se Benitto.
- Perke jera a disco Brioni, ani fa. Hotel Brioni de Arenaturist. Tamo je speka zanat. Je «steka» i grde šolde anke.
- Deèki bok, ja idem. Moram iæi na merkat, ženi kupit pomidore – pozdravlja Ivek društvo – i hvala za piæe Pepi. Vidimo se u ponedjeljak. Bok.
- Salve Ifek.
- Ajde bok Ivek. Navratiš se sutra? – pozdravlja Benitto.
- Budem ujutro došel na rivu viditi ak Igor i Marko dopelaju friške sardele. Bok.
- Porka putana, go dimentika! – drekne odjednom Pepi - Mama me ga da di prendrla jaketa in kemijska èistiona. Devo korere. Æao Benitto. Vengo anke io domatina. – odjuri i Pepi.

Benitto sklanja èaše, briše šank i tjera muhe koje su se udomaæile po ovoj vruæini. Danas æe biti težak dan. Kad bar ne bi smrdila ta fonja. Možda bi se i kakav turist zaustavio. Još je prerano za turiste. Vjerojatno koji naleti kasnije kad jaèe pripeèe. I onda piju Kafelatte. Švabe.

Crni Roko

20.05.2011. - 2282