Nakon dugo vremena evo jednog Kuminog recepta. Ne znam kako mi je uspjelo nagovorit Kumu da napiše recept, ali bilo bi nehumano od mene da napor koji je uložen s njezine strane u pisanje recepta, kuhanje i napor uložen s moje strane da se to sve skupa temeljito pokusa iz zdjela i tanjura (bilo je i drugih stvari nakon juhe, niste valjda ni mislili drugačije?), ne bude nagrađen pričom o tome kako se sve to zgodilo.
Stoga sam se potrudio pa sve to napisao i evo dajem na znanje 'urbi et orbi' uključujući i vas sladoguze koje paze na to šta jedu i koliko im se širi tiba nakon svakog obroka.
Mojoj tibi to širenje nije nikakav poseban napor niti nepoznanica pa se toplo preporučam svim dobroćudnim kuharicama (pazi vamo: SAMO KUHARICAMA, da se slučajno ne bi javljali kuhari !!!) da me slobodno zovnu kada imaju nešto s čime se žele pohvaliti. Tiba i ja stižemo u kompletiću s fotićem.
Neću pričati kako smo kušali jelo, niti kako smo nakon toga razglabali o globalnoj krizi i o tome kako današnja hrana nema više onaj „okus kao nekada“, kako je sva bezukusna i sasvim je svejedno da li si jeo pomidore ili krastavce jer sve ima isti okus.... i bla, bla, bla ... laprdali o svemu tome podlijevajući ručak nekakvom dobrom malvaziom koja je svu tu diskusiju držala na viskom kritičkom nivou. Naravno da je sve to bilo nakon što smo obilato namirili nepca, dušu i 'tibe' ostatkom ručka koji u pravilu dolazi nakon juhe, pa su nam kriteriji za prosudbu kvalitete hrane strahovito porasli.
Uglavnom jedan od glavnh sastojaka svake juhe je voda. Kuma je u ovu juhu umjesto vode stavila ono što ona zove povrtni temeljac a ja zovem „kompost juha“. To vam je u stvari temeljac od povrća nastao kuhanjem ostataka nastalih nakon temeljitog pranja i čišćenja povrća koje se jede od onoga što se obično ne jede... korice od guljenja mrkve, celera, korabice, peršina, luka i sl. Pa zar to u „pravoj kuhinji“ ne ide u kompost, nee ?Ali da ne duljim peviše evo šta je Kuma napisala i kako je ona to skuhala, pa vi izvolite. Gradisca.