Ovo je natpis sa jednoga od protestnih panoa koji su se danas mogli vidjeti na Marienplatzu u Munchenu. Više tisuæa ljudi okupilo se na protestnome skupu organiziranom u centru Munchena, na Marienplatzu. Ni snijeg, koji je uporno padao cijeli dan, nije ih omeo u nastojanju da iskažu svoj stav glede Bushovog ratnog huškanja. I ja sam bio meðu njima. I evo “dragi èitaoci, vaš se reporter javlja uživo s mjesta dogaðaja“. Vijesti iz "prve ruke".

Stigao sam doma, još u petak, ali nisam stigao ništa napisati. U stvari nisam ni imao šta pisati. Put je prošao standardno. Jedino je nebo ovaj put bilo nekako «veselije» ili se meni samo tako èinilo jer sam bio na putu doma. U stvari nebo je bilo posebno lijepo jer sam se, iz Bavarske sive svakodnevice, digao iznad oblaka i uživao u suncu koje me grijalo kroz prozor aviona. Negdje iznad Austrijskih Alpi, koje su uglavnom bile pod toliko željno oèekivanim snijegom, osjetio sam posebno ushiæenje jer su sve kotline od Grossglocknera prema Italiji – Udinama i Trstu bile pod izuzetno gustim oblacima koji su ih ispunjavali do samih vrhova planina i prijevoja prema slijedeæoj kotlini. Kao da je sve netko zapunio gustim šlagom i izravnao èudesnom rukom vrhunskog majstora iz nekakve ogromne slastièarnice. Cijeloga me ispunio nekakav osjeæaj bezbrižnog blaženstva i topline. Osijeæaj koji nisam osjetio od davnih dana djetinjstva. Pravi ugoðaj «neba», onoga kakvo sam kao dijete shvaæao iz nekekvih religioznig prièa baka i nona.