Ovo je natpis sa jednoga od protestnih panoa koji su se danas mogli vidjeti na Marienplatzu u Munchenu. Više tisuća ljudi okupilo se na protestnome skupu organiziranom u centru Munchena, na Marienplatzu. Ni snijeg, koji je uporno padao cijeli dan, nije ih omeo u nastojanju da iskažu svoj stav glede Bushovog ratnog huškanja. I ja sam bio među njima. I evo “dragi čitaoci, vaš se reporter javlja uživo s mjesta događaja“. Vijesti iz "prve ruke".

Stigao sam doma, još u petak, ali nisam stigao ništa napisati. U stvari nisam ni imao šta pisati. Put je prošao standardno. Jedino je nebo ovaj put bilo nekako Ťveselijeť ili se meni samo tako činilo jer sam bio na putu doma. U stvari nebo je bilo posebno lijepo jer sam se, iz Bavarske sive svakodnevice, digao iznad oblaka i uživao u suncu koje me grijalo kroz prozor aviona. Negdje iznad Austrijskih Alpi, koje su uglavnom bile pod toliko željno očekivanim snijegom, osjetio sam posebno ushićenje jer su sve kotline od Grossglocknera prema Italiji – Udinama i Trstu bile pod izuzetno gustim oblacima koji su ih ispunjavali do samih vrhova planina i prijevoja prema slijedećoj kotlini. Kao da je sve netko zapunio gustim šlagom i izravnao čudesnom rukom vrhunskog majstora iz nekakve ogromne slastičarnice. Cijeloga me ispunio nekakav osjećaj bezbrižnog blaženstva i topline. Osijećaj koji nisam osjetio od davnih dana djetinjstva. Pravi ugođaj Ťnebať, onoga kakvo sam kao dijete shvaćao iz nekekvih religioznig priča baka i nona.