Umuko je cvrčak.
Ne njie se grana majčinski nad glavom.
Na polja je legla ustreptala jara srpanjskog dana.
Zrak je gust i ljepljiv, pun podnevnog muka;
u njemu su stala, čudom začarana,
ludovanja vjetra i valovi zvuka.
U goloj stijeni iz procjepa klija
mrava stapka kostretna i tura:
na suncu otrov prekaljuje zmija.
I svaka stvar je stiala svoj kucaj,
svoj prsni srh u koru zbila skučnu,
i saela svoj vreli sok u jednu zgusnutu kaplju, oporu i učnu.
Vladan Desnica
prethodna stranica
