|
 |
R&R priče i poezija |
Urbana proza i poezija Roberta Roklicera |
 |
APSTINENCIJA
Najgore su apstinencije. Smrt u obitelji, bolest, zubobolja, rastava, zatvor
sve to ima svoj svretak. Apstinencije imaju samo početak. Boriti se s nečim pouzdanim, svagdanjim, opće normalnim, nečim u to si uivljen, to ima tvoju kou, tvoj osmjeh, suze
sve je to strano.
Ali dola je korizma. Svako, ba svako ivo stvorenje koje poznajem na ovom planetu odbacilo je barem jednu stvar koju voli. Pa bio to Musliman, Pravoslavac, Budist ili Jehovin svjedok. Četrdeset dana bez cigarete, ili kave, ili seksa, ili čokolade, ili televizora, ili alkohola...
Ja sam pred korizmu rekao da ću se u narednih est tjedana odreći baleta i plaćanja računa za struju. Nitko to u redakciji nije shvatio kao zajebanciju, već kao bogohuljenje. Prozvali su me Antikristom i skoro razapeli. Zato sam mrtav ozbiljan izjavio da ću se odreći alkohola. Nitko mi nije povjerovao, ali kad su vidjeli moju smrtno ozbiljnu facu situacija se promijenila.
Urednik mi je obećao poviicu, novinari su osnovali kladionicu, tajnica mi je obećala provod (iako sam znao da od toga nema nita!), i odjednom sam postao novinar godine. Novinar koji dri do svojih načela, etike, i bogtepitačega sve ne.
Ponedjeljak
Ujutro sam umjesto male duplog konjaka na prazan eludac, s cigaretom u ustima, kuhao tursku kavu. Uzeo sam ŤLolituť Vladimira Nabokova i pročitao posljednjih dvadesetak stranica srčući vrelu kavu i pueći cigarete, jednu za drugom. Otiao sam na posao neprestano gledajući na sat. Devedeset i dvije minute apstinencije. Pa nije ni tako teko kao to sam mislio.
| ZMIJA
Ivana je dvadeset i trogodinja tajnica u naoj redakciji. Ima veliko dupe i male sise. Dok hoda poskakuje u pravilnom ritmu. Na taj način plijeni pozornost nas običnih smrtnika. Yebozovno se smije. Kad god mi je dosadno, u novinarskom toaletu onaniem misleći na nju. To me oputa poput dobro zrolanog.
Pričalo se da je spavala samo s urednicima i direktorom marketinga. Oni su guzonje i voze dobre aute. Piju samo viski i martini. Rijetko zapale joint, a s nama novinarima drue se samo četvrtkom. Uglavnom da nam seru o tome kako smo tekstove prepisivali iz dnevnih novina. Tada se obično napijemo jeftinog vina i vrijeđamo jedni druge. Četvrtak nam je bio poput team buildinga menaderima ili nedjeljni ručak nekoj pristojnoj obitelji.
Nekolicinu novinara, u koje se i ja ubrajam, Ivana je izbjegavala poput kuge. Znala nam je povremeno na hodnicima redakcije, da drugi ne čuju, doapnuti: ŤGdje ste jebači? Jel' vam se sinoć posrećilo?ť | KAKO SAM KALIO ČELIK
Pomisao da moram putovati H-om toliko me fascinirala da sam momentalno dobio proljev. Moja ena je tvrdila da je to od toplog piva kojeg sam popio na prazan eludac, ali ja sam znao da je to od H-a.
Dok sam brojao pauke na zahodskom zidu, zamolio sam je da nazove putničke informacije. Molim vas, čuo sam, kad ide vlak? Jel' kasni? Hvala.
Vlak koji ide u 15,10 na peron je doao u 15,25. Uao sam u prvi kupe. Do prozora su sjedile dvije ene s putnim torbama. Objema je menopauza bila stvar daleke prolosti. Jedna je imala brkove, druga maramu. Sjeo sam i čekao. Vlak nije kretao.
Onda je uao njihov vrnjak. Gromada koja je nalikovala santi leda, onoj istoj koja je potopila Titanic a zbog koje je Leonardo De Caprio potonuo u ledeno more. Nosio je traperice i mirisao na rakiju. Ogromnim akama pozdravio nas je kao na mitingu socijaldemokrata. Dok je sjedao do mene pitao je jel' slobodno. Obje su odgovorile da je. Ja nisam. utio sam i mislio o tri sata vonje vlakom. Osjećao sam se kao pateta u dućanu suhomesnatih proizvoda.
| VIKEND U PLANINAMA (2.DIO)

Poljubili su se, a ja sam zatraio Tuborg. Konobarica s kablovima na nogama nagnula se i dodavi mi pivo, proaptala je:
- To mu je ljubavnica. Dolaze svaki vikend, a djecu vodi ko alibi, pred enom. Tako ona nita ne sumnja.
Nije loa ideja, pomislio sam, i iskapio pivo. Piva je brzo nestalo, pa sam zajedno s jo nekoliko razočaranih posjednika testisa preao na vino. Ines je za divno čudo popila samo litru bijelog i izila van.
- Nije mi dobro, rekla je, idem malo proetati.
- To je od sumpora u vinu. Ima ga previe., rekao sam tek tako.
Nestala je iza neke vijugave stazice.
Večer je brzo dola, a ja sam ostao sam s jo jednim, klinički mrtvim, pijancem. Platio sam račun i iziao. Snijeg je lagano bijelio cestu kojom smo doli.
Pronaao sam sobu 205 i otvorio vrata. Čuo sam umove u kupaoni i otvorio vrata. Ines je sjedila na koljci, zgrčenog lica i jo rasturenijeg tijela.
- Koji ti je ku*ac?, pitao sam to suosjećajnije.
- Dobila sam tetku. Ba danas, ye*em ti mater i sreći. Tjedan dana ranije, valjda od stresa, koji ku*ac.
- ta si dobila?
- Tetku, idiote, tetku!
- Ne shvaćam.
- Pa dobro, oenjen si, hvali se da si pojeb'o pol grada, a ne zna to je tetka!?
MENSTRUACIJA, MENGA, RUSI
- A toooo.
Zatvorio sam vrata. Soba je imala veliki krevet, ormar i uokvireni karton umjesto slike koji je na krivo visio iznad kreveta. Skinuo sam se i legao. Bar je toplo, mislio sam.
| VIKEND U PLANINAMA (I dio)

eni sam tjedan dana unaprijed rekao za konferenciju u Ljubljani. Traje dva dana, rekao sam, i nemoj me zvati na mobitel. Nikad ne zna, rekao sam, hoće li mobitel zazvoniti ba kada sam u nekoj guvi, a s druge strane i impulsi trostruko vie kotaju. Zvat ću ja tebe, dodao sam, na račun Novinarskog drutva i to, rekao sam, nekoliko puta. Tek toliko da ne brine.
U redakciji sam samo dvojici prijatelja rekao za izmiljenu Konferenciju europskih novinara u Ljubljani koji su mi trebali dati alibi ako ena to sazna. Ako bi takva konferencija i postojala, rekli su, ti vjerojatno ne bi tamo ni bio pozvan. Sigurno ide negdje neto jebati, pitali su. Morao sam potvrditi. Trebao sam saveznike za slučaj da ne daj boe neto pođe po zlu. Pristali su samo zato to i oni varaju svoje ene.
Ines je nabavila rezervacije i pobrinula se za smjetaj. Ines je moja nova ljubavnica, dvanaest godina mlađa od mene s izvrsnom guzicom i fantastičnim kapacitetom u ispijanju alkohola. Bila je apsolvent novinarstva i jedina, uz mene, koja je ula u sobu gdje je samo nekoliko sati ranije gluhonijemi mukarac izreetao svoju enu, punicu i dvoje malodobne djece. Krvi i ostataka ljudskog mesa bilo je na svakom kvadratnom centimetru sobe. Dok mi je policajac u uniformi govorio u diktafon o načinu izvravanja četverostrukog ubojstva, ula je u sobu i detaljno fotografirala mjesto zločina. Policajcu smo dali dvjesto eura za ekskluzivu, a desetak novinara, uključujući i televizijsku ekipu, zadovoljili su se ostacima priče, čekajući pred ulazom trone kuće. Mi smo prvi saznali i motiv (gluhonijemi mukarac je dobio triper od vlastite, gluhonijeme ene, iako on nikada nije jebao sa strane). | |
| 


vremenska prognoza |
|
|
 |
|


pretraivanje |
 | |