Kada dođete k nama u Pulu, pa na Punti skrenete prema rivi, već nakon prvog raskrća pukne pogled na nau Arenu i da bi doli do nje, odmah tu na raskrću, skrenite polulijevo i eto vas ispred nae ljepotice.
Jo kao dijete, svaki put kada sam je vidio ostajao sam bez daha, opčinjen ogromnim kamenim blokovima od kojih je sazdana. I koliko god ti blokovi bili veliki, a u ono dječačko doba izgledali su mi jo veći, toliko su nau Arenu činili elegantnom, pomalo hladnom, a opet nekako vitkom i prelijepom.
Legenda kae da ju je dao sagraditi car Vespazijan svojoj ljubavnici Antoniji Cenidi koja je tu, u Puli, imala svoje posjede. Amfiteatar je stvarno i izgrađen u razdoblju vladavine cara Tita Flavija Vespazijana, od 69. do 79. godine novoga vijeka. Prije nje je postojala slična manja građevina koji su Flavijevci proirili i u cijelosti izgradili od kamena koji je vađen u okolnim kamenolomima i dobrim dijelom dopreman morem. I danas se kamenolom u oblinjem zaseoku Vinkuran naziva Cave Romane.
Amfiteatar Ima elipsasti oblik čija dulja os (sjever-jug) je 130 metara, a kraća (istok-zapad) iznosi 100 metara. Jedna je od rijetkih izgrađena na obronku breuljka pa je visina zida u podnoju znatno veća nego prema vrhu breuljka. Prizemlje i kat sazdani su od po 72 lučno zasvođena otvora, dok je treći red sazdan od kamenih blokova i četvrtastih otvora sa dodatnim kamenim nosačima za različite drvene konstrukcije potrebne u to doba. Kameni blokovi povezani su međusobno eljeznim ipkama zalivenima olovom.
U ono doba moglo je unutra stati oko 20-ak tisuća gledatelja koji su sa stubita mogli promatrati borbe u centralnom sredinjem prostoru. Taj se prostor nazivao arena, prema pijesku (Ťharenať) kojim je bilo posuto borilite i kojim su se posipali tragovi krvi rtava palih da bi zabavili plebs u vrijeme različitih svečanosti i dravne Ťmarketinkeť politike onog doba pod sloganom Ťpanem et circencesť (Ťhruha i igarať)
Da publiku ne bi previe zamaralo jako sunce i velika vrućina, iznad arene je bio postavljen posebni platneni pokrov koji je titio od sunca poput nekakvog velikog suncobrana.
Ispod dijela amfiteatra bio je čitav splet raznih prostorija, hodnika i prolaza u kojima se i danas nalaze muzejske postave sa amforama iz onog razdoblja i opremom za proizvodnju maslinova ulja i vina.
Danas je naa Arena jedna velika ljetna pozornica u kojoj se odravaju brojne ljetne manifestacije od filmskog festivala, opernog festivala i koncerata klasične glazbe pa sve do rok koncerata i raznih folklornih i etno manifestacija.
Mi Puljani, ponosimo se naom Arenom i drago nam je da se uspjela sačuvati kroz ta dva milenija od kada je sazdana, jer ona je dio nas i naeg odrastanja, pa je gledamo nekako drugačijim očima od posjetilaca koji dođu i odu zadivljeni ljepoticom koju im mi pomalo ljubomorno pokazujemo.
Jer za vrijeme vladavine Venecije u ovim krajevima (1585. g.) palo im je na pamet čak da rastave nau Arenu , kamen po kamen i da je odnesu u Veneciju i ponovo je sazdaju na Lidu. Tome se usprotivio Gabriele Emo, član jedne utjecajne trgovačke obitelji, kojemu su zahvalni Puljani podigli spomen ploču u samoj Areni. U doba Mlečana bilo je i drugih opasnosti koje su vrebale nau Arenu, ali na svu sreću ona je ostala poprilično sačuvana sve do dananjih dana, izbjegavi čak i razorna Saveznička bombardiranja Pule krajem Drugog svjetskog rata.
27.11.2012: 7376
13.02.2003.
spomenici
tampanje
