PULA-online.com - Bartol Kašić

Bartol Kašić (1575. – 1650.), pjesnik, pisac i prevoditelj, jezikoslovac, isusovac, u hrvatskoj povijesti te u povijesti hrvatskoga jezika, tj. jezikoslovlja, ostat će upamćen ponajprije kao autor prve hrvatske gramatike Institutionum linguae Illyricae libri duo (Rim, 1604.).

Bartol Kašić, odnosno Bartholomeus Cassius – kako se potpisivao na svojim knjigama – rođen je 1575. godine na otoku Pagu. Bartol svoje školovanje započinje u gradskoj latinskoj školi u gradu Pagu, zatim u Zadru. Od 1590. školovanje nastavlja u Ilirskom (što je značilo hrvatskom) kolegiju u Loretu, a 3 godine kasnije poglavari ga šalju u Rimsko sjemenište kamo je upućeno 12 ponajboljih loretskih polaznika. Godine pak 1595., 14. kolovoza, Kašić ulazi u isusovački novincijat.

Već kao student u Loretu Kašić je priredio Konverzacijski priručnik, a tijekom studija i dvogodišnjega novincijata, do 1599., izrađuje Hrvatsko-talijanski rječnik temeljen na petojezičnom rječniku Fausta Vrančića (Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe). Iste godine, 1599., na temelju ankete provedene po europskim isusovačkim kolegijima, u Rimskom kolegiju osnovana je Akademija ilirskog jezika gdje Kašić odmah počinje predavati hrvatski jezik. Upravo za potrebe novoosnovane Akademije počinje sastavljati prvu gramatiku hrvatskoga jezika.

Gramatika je objavljena u Rimu 1604. godine, a trebala je pomoći isusovcima upućenim u hrvatske zemlje kao misionari vjere i naučavanja. Pisana latinskim jezikom, bez prethodnog uzora u hrvatskom jeziku, Kašićeva gramatika otvorila je pitanje hrvatskog jezika i pravopisa te problem izbora ''najopćenitijeg narodnoga govora''. Smatra se jednim od najvažnijih hrvatskih jezikoslovnih djela koje je neizmjerno pridonijelo daljnjem razvoju hrvatskoga jezika te hrvatskomu standardnom jeziku kakav je danas. U gramatici se Kašić opredijelio za štokavski dijalekt (bosanski, kako ga naziva) kao bazu zajedničkoga književnog jezika, napustivši rodnu čakavštinu i pokazavši se tako na neki način vizionarom te ocem hrvatskoga jezika.

Već tijekom školovanja, a osobito kao student, Kašić je bio među prvima u pisanju stihova i proze. Pjesnički je talent iskazao ponajprije prepjevom prvih 50 psalama u zbirci Pjesni duhovne. Psalme, koji se sastoje od biblijskih verseta ili pak redaka u slobodnom stihu, Kašić u svojemu prepjevu prenosi u savršenijoj pjesničkoj formi dvanaesterca s dvostrukom rimom (rimom poslije 6. i 12. sloga).

U stihovima je Kašić napisao i svoju izvornu tragediju Sv. Venefrida. Riječ je o prvoj tragediji u povijesti hrvatske književnosti, koja je napisana i najvjerojatnije izvođena krajem 1627. godine kada i Dubravka Ivana Gundulića.

Cijeli članak: Editor plus