|
|
 |
Dnevnik putnika |
Zapisi s putovanja |
 |
Srijeda, 18.12.2002.
 Danas sam jako vrijedan. Od jutros ne radim nita drugo nego turam nos tamo gdje mu nije mjesto. Valjda me hvata ona putna groznica, pred povratak kući. Lesi se vraća kući. A dotlin mora nekako utuć vrime, ta bi reka moj kumpanjo Saa iz Makarske. Nije mu ime Saa, nego ga Makarani tako zovu jer je saa s brda iz Makarskog zaleđa.
E pa utući vrime more na pametne stvari, al bormeć i na .... znate vi ta, da ne budem prost pa rečen pizdarije.
A ja ga ba tučen na ovo drugo. Kopam po sudskom registru na Internetu pa gledam podatke za razne firme koje znam po nazivu - tko im je vlasnik, tko ih je osnovao, koliki im je kapital... i eto tako. Uglavnom ta bi rekla moja pokoja baba Dokona baba i jariće krsti.
| Utorak, 17.12.2002.
Evo me opet, vrag me izija. Ne mogu valjda vie bez pisanja. A nekad, u koli, ajme majko... Joj, da me mama vidi!
Vjerojatno mi zato sada moji dečki govore da sam Ťnepismenť. ŤBaca tata malo na starinski pravopisť, pa Ťovo se ne kae ovako, ovo ti je srpski izraz, ono vie nitko ne koristi.... Ť i uglavnom uče me vlastita djeca pisanju. Neka. Barem sam, to se kae, Ťinť. Pa sam onda i ja počeo govoriti Ťnema bedať, Ťnjurgatiť i neka slične izraze.
| Ponedjeljak 16.12.2002.
Ponedjeljak, prvi radni dan. Bljak.
Vidim da je dokazano da ga ni drugi ljudi ne vole. Ako se tako moe reći za engleze. Naučno je dokazano da djeluje stresno pa nema razloga da se ja osjećam drugačije nego stresno. Moda i zato to sam loe spavao. Valjda mi je govedina od sinoćne večere malo tee pala. Lagana večera sve leo, a objesi ti se u elucu ko kamen. Moe biti da je i od piva...iako ne bi smjelo. Al ajde ga znaj vrae. Nije ni vano. Na doručak sam svejedno iao.
Evo već treći dan za redom piskaram ovaj dnevnik. Moda se i popravim. Ne mislim teinski jer tu se nema ta popravljati. Tu sam previe popravljen. Mislim na popravak u karakternom smislu. Moda postanem dobar kao cjelina. Velika karakterna cjelina.
| Nedjelja, 15.12.2002,
 Danas mi se pod milim bogom nije dogodilo nita. Osim to sam se razvaljivao u krevetu skoro do 11 sati. Ali imam i razlog Ťtrokiraloť je centralno grijanje i bilo je poprilično hladno. Vani je vlaga prerasla u sleđene pločnike i ulice. I na mojoj se terasi smrznule pločice.
Ostatak dana sam proveo na netu traeći nekakve podatke i informacije u vezi projekata na kojima radim. O poslu neću pisati ovdje. To je ionako poslovna tajna.
| Subota, 14.12.2002.
 Danas opet piem dnevnik. Nemam nita pametnije za raditi pa eto da napiem malo ta se deava Ťna terenuť. Ukratko - nita.
U Munchenu sam i malo sam Ťo de balať to hoće reći da sam Ťu klincuť. Neraspoloen sam jer nisam doma u ove predblagdanske dane. Ovdje je sve u znaku Boića i Nove godine već skoro mjesec dana. Munchen je ukraen kao kakvo veliko Boićno drvce, pun drvenih kućica u kojima se prodaju kojekakve Boićne nepotrebne sitnice koje su svi nabavili već lani ili preklani. Ali Ťđinđať nikad dosta i svake godine je to novi Ťbusinessť. Na tri-četiri dand-kućice s tim nepotrebtinama otpada jedna kućica s kuhanim vinom i weisswurst kobasama. Nevjerojatno koliko loču ti Nijemci. Sve. Cijele godine pivo, a kada dođe vrijeme Weihnachten-a (Boića) onda navale i na kuhano vino.
| |
| 
|
vremenska prognoza |
|
|
|
 |
| |
|
pretraivanje |
|
| |
prethodna stranica
