A recept je veoma jednostavan. Što dulje kuham, tj. što mi je duži “kuharski staž” izgleda mi da su najbolja jela ona koja se spremaju što jednostavnije. Jedino tako do punog izražaja dolazi pravi okus onog „glavnog sastojka“.

Kada spremate pedoće kao glavni obrok, onda računajte oko ½ kg „živih“ pedoća po gladnim ustima. To „živi“ znači da su još uvijek „čvrsto zatvoreni“. Danas spremamo pedoće na buzaru za četvoro - gladnih. Znači treba vam 2 kg pedoća. Neka ne budu preveliki - najslađi su oni od 5-6 cm. Trebat će vam još maslinovo ulje, sol, papar, peršin, češnjak i naravno - bijelo vino. Pedoće treba izvana dobro oprati od pijeska, komadića vapnenastih naslaga i onih kudeljastih vlakana.

U jednu širu šerpu stavite 1 dl maslinovog ulja (ako ga nemate može i obično) i na njemu na laganoj vatri zažutite 4 režnja kosanog češnjaka i jedan mac peršina. U to dodajte oprane i NEOTVORENE pedoće. Uz lagano mješanje pričekajte da se svi pedoći otvore pa dolijte 1-2 dl bijelog vina i ostavite da prokuha još jedno 5-6 minuta. Samo da vino malo popusti i da se “sljubi” s vodm koji su ispustili pedoći. Pedoće treba prebaciti u jednu posudu u koju ste na dno poslagali svježe i dobro prepečene fete kruha. Sve skupa prelijte sokom u kojima su se pedoći kuhali i poslužite kada kruh upije sok.

Moja vam je preporuka da uz pedoće poslužite i jednu gomilu papirnih salveta, jer se pedoći jedu isključivo rukama. Najbolje su one u roli. Isto tako planirajte i dosta kruha jer je toč od buzare nešto čemu ne treba ni pokušati odoliti.

Dobar tek želi vam Stric.

28-06-2007: 1244