Htio sam nešto reæi i napisati o muènini koju osjeæam nakon toliko godina slušanja kojekakvih predizbornih obeæanja, a onda sam negdje nabasao na ovu sliku koja zorno doèarava stanje do kojeg su pretprošli, prošli i ovi današnji politièari dotjerali cijelu naciju.
Toliko nakaradnih danguba i likova u paradi samodopadnosti dugo se nije vidjelo na okupu .... ili sam samo zaboravio i potisnuo sjeæanje ?
Kako god bilo dosta mi vas je.
Za predloženi i planirani deficit od 10,5 milijardi kn u novome Budžetu (brojkama 10.500.000.000,00 kn ) koji Vlada predviða zbog poveæanih rashoda (??) , a sve zbog dospjelih kamata 'od kredita onih koji su nas zadužili prije njih', svakom æe graðaninu 'lijepe njihove' u 2013. godini iz džepa izvuæi po cca 2.500,00 kn.
To je za jednu èetvoroèlanu obitelj iznos cca 10.000,00 kn godišnje, bez kojg æe morati živjeti i preživjeti u 2013. godini. Ako uspiju...
Eto, zato se tako svi skupa osjeæamo od novog proraèuna .....
Jednom davno u neka minula vremena živjeli su jedan cvrèak i jedan mrav.
Kao djeca zajedno su išli u školu, zajedno su se igrail i odrastali, zaljubljivali se, radili mladenaèke nepodopštine... i kad je došlo vrijeme svaki je krenuo na svoju stranu.
Mrav je poput svih mrava bio vrednica i po cijele dane je radio, za sebe i za svoju obitelj. Radio je u vlastitoj firmi i zapošljavao još 30-ak drugih mrava koji su tako prehranjivali svoje obitelji. Dok su mu djeca rasla izgradio je lijepu i veliku kuæu za sebe i svoju obitelj. Nije to bilo nimalo jednostavno jer da bi izgradio kuæu morao se zadužiti kod svog druga iz djetinjstva, cvrèka koji je postao poznati bankar. Uvijek je taj samo pjevao i svojom pjesmom dogurao do bankara. Radio nije nikad previše, ali je zato imao plaæu veæu nego mrav.
Mrav je pak uzeo kredit (u švicarcima), kupio graðevinski materijal, pošteno platio sve poreze, komunalne naknade, prikljuèke za struju, vodu, plin, telefon.... sve opet s porezima, prirezima i ostalim dadžbinama. Nekako je kupio i auto i platio za njega trošarinu, prirez, porez i sve šta je morao platiti. Onda je našao jednog malog graðevinskog obrtnika i dogovorio s njime da mu povoljno sazida kuæu skupa sa svojim radnicima. Pošteno je platio njihov rad i dao plaæe a s plaæom uredno podmirio sve doprinose, prireze i poreze.
Dotle je cvrèak svoje novce skupljao na raèun u banci, vozio službeni automobil s plaæenim troškovima, bio nekoliko puta na odmoru na Sejšelima, pa na Kanarskim otocima, na Azurnoj obali. Uživao je kako god je znao i umio. Osim raèuna u banci nije imao nikakve druge imovine da ga optereæuje. I sve što je trošio trošio je u inozemstvu. Domovina nije imala od njega nikakve koristi.
