Prvo sam se odlučio da vidim imam li kakav dobar recept za bakalar, a da nije na dalmatinski niti «in bianco». I onda se sjetim jednog starog recepta kako napraviti paštetu od bakalara. I evo kako bi to onda bilo.

Jedan bakalar od ¾ kg namočite i neka se namače u hladnoj vodi oko 45 minuta. Dotle si pripremite dvije glavice sitno sjeckane kapule, maslinovo ulje, senf i limun. Za to vam ne treba previše vremena ni truda. Jedino bi vas kapula mogla rasplakati pa je preventivno potrebno srknuti koji gutljaj. Znate vi već čega. Bijelog vina, naravno. Jer dok režete kapulu sitno-sitno-sitnije, stvara se jedan otrovni oblak lukastog-suzavca i silne količine suza koje lijete režući tu podlu kapulu, zaslužuju odgovarajući tretman, te čisto iz razloga da ne dehidrirate, pošteno bi bilo da preventivno popijete barem duplo od onoga što kanite isplakati. Tako se ne bute našljokali, a i vino će vam bolje pasati kasnije uz jelo.

Kada ste se dobro isplakali, kao nakon nekakve sapunice, možete izvući onaj bakalar i staviti ga kuhatu i drugi lonac i u drugu vodu pa ga kuhajte sve dok ne omekša. Oko pola sata bi trebalo biti dovoljno, ali nikad se ne zna. Kada se skuha, bakalar ocjedite, ogulite mu kožu i očistite ga od kostiju. Meso mu potom sameljite u mlincu za meso, umješajte k tome onaj rasplakani luk, dodajte senfa prema vlastitom guštu, posolite, popaprite, zakiselite sokom od 1-2 limuna i dobro mješajte dodajući maslinovog ulja sve dok ne dobijete jednu gustu paštetu. Ali ne pretjerujte sa uljem. Šta je tu onda djetalno.

I to je sve. Poslužite oblikovano u kuglice (žlicom za sladoled) sa toplim tostiranim kruhom i maslacem. Mažite tanko ako vas ima puno. Kao što vidite to nije glavno jelo, već je to onako za prije jela ili čisto da imate podlogu za koji pošten gutljaj onog bijelog vina, ako je šta ostalo.

Dobar tek želi vam Stric