Piše: Željko Stepanić
U pisanim izvorima na hrvatskome jeziku navode se dva različita podatka o podrijetlu riječi parangal. Jedni izvori govori o grčkome, a drugi o talijanskome podrijetlu te riječi. Ja osobno prihvaćam izvore koji govore o grčkom podrijetlu riječi parangal, što ću na kraju ukratko obrazložiti.
Najstariji pisani izvor koji mi je bio dostupan, a u kojem sam našao da se spominje parangal je prekrasna knjiga Petra Lorinija Ribanje i ribarske sprave po istočnim obalama Jadranskoga mora, Beč, 1903. Lorini daje dobar opis te ribarske sprave, ali ne navodi njezino jezično podrijetlo.
Sljedeći izvor, isto tako vrlo zanimljiva knjiga koja prva govori o porijeklu riječi parangal je Naša pomorska i ribarska terminologija na Jadranu, Split, 1933., našeg uvaženog jezikoslovca Petra Skoka. Skok navodi zaista zanimljive podatke o toj ribarskoj spravi, na primjer da se parangal upotrebljava ne samo za ribanje pomorsko, nego i za slatkovodno. U Hercegovini se zove palangar te da tamo ima i naš naziv: odmet ili odmetnica.
Ovdje moram dodati da Akademijin veliki Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knjiga VII, Zagreb, 1917-1922., navodi da je jedno od značenja riječi odmet i 'udica s dugijem prutilom', ali ne i parangal.
Pogledajmo što još Skok kaže o parangalu. U Dubrovniku se veli parango, gen. - ala, u Boki parangao, u Vrbniku palingar, a u Božavi parangar. Talijanski ribari na zapadnoj obali Istre također ga zovu parangal.
nastavak članka
(Izvor: www.morsko-prase.hr)
40
29.10.2004.
More