Piše: Marin Vanjak
Rujan je mjesec kad mi već pomalo jenjava posao, pa se mogu u potpunosti predati svom najvećem guštu. Naravno ostavio sam Mirelu doma s troje djece i 20-tak zaostalih gostiju, pa nek se sama snađe... Sve bi još to bilo lagano da ne kuha doručak, ručak i večeru za goste. No prava je ona žena, a gušti su gušti. I onako znam da ću morat ispaštat za svoje grijehe kad sam kući.
Brod je bio par dana na suhom tako da sam napravio sve, pa i najmanju sitnicu. Opsežne su te moje pripreme. Ako se dobro pripremiš sve ostaje na tebi. Nema onda traženja razloga zašto nisi ulovio ili zašto se desilo ovo ili ono.
Ulje u penti za panulivanje je promjenjeno, dizne očišćene, svječice su u rezervi, goriva imam za 100 milja. Od alata kuka je naoštrena, rezervni najloni za predveze u torbi, udice, olova, žileti... Žileti?! Nije za brijanje. S njima skidam kožicu sa ribe za mamac. Jedino sa žiletom je to moguće uredno i brzo napraviti.
Pa onda stare krpe za brisanje ruku, dodatna odjeća, vreća za spavanje, rukavice za pravu borbu, GPS, tablice morskih mjena, karte, dokumenti, dozvole, Magelite-ca i baterije za nju, štapovi, rezervne role, kabanica, jacera sa suhim ledom i ne znam što sve još ne. Nabrajam to ovako stihijski kako mi padne na pamet, a sigurno sam izostavio nešto od stvari. Najveći problem mi radi akumulator od 72 Ah. Ako nema mjeseca, pa moram uporijebiti lampu za lov liganja ujutro neću imati dovoljno struje za bazen sa živom ješkom. Ima još jedan za mene nerješiv problem. Imam dvotaktnu pentu od 75 KS s električnim trimom. U upustvima piše kako pentu upaliti na ruke, ako nema struje, ali nigdje ne piše kako spustiti istu u more. Dakle, čorak. Moram jako paziti da mi se to ne dogodi.
nastavak putopisa
(Izvor: www.morsko-prase.hr)
Zahvaljujemo autoru na suradnji.
13-34-2006: 244
14.04.2006.