U početku su mi te informacije totalno pomućivale samopouzdanje, a nad glavom mi se viorio veliki upitnik. Često odem po ribolovnim dućanima širom Hrvatske. Naslušam se svašta. Najbolje se nahranim u zagrebačkom Škorpionu.
To je dućan izuzetno dobre opremljenosti za ribolov na moru. A mili Bože što se sve tamo ne da čuti!? Shvaćam i to da su ljudi koji tamo rade po cijele dane u dućanu i sigurno nemaju vremena često posjećivati plavi nam Jadran. Nije im za zamjeriti. Odem ja tako tamo, pa se vrtim oko štapova.

Ma ima ih na tisuće, pa se i nije teško zadržati i par sati oko tih nekoliko kvadrata vrhunskih kolaca. E da mi je to snimit što se tamo priča! Sad se smijem 'ko lud u sebi, a prije sam pušio sve te informacije o ulovima i tehnikama. Faktički priča ukratko ide ovako: « Ja odem na more, bacim udicu i tu su uvijek kapitalni primjerci ribe». A da samo kapitalni! O količinama bi im zavidjeli i sve koče i plivarice ovoga svita. A tek face koje to gutaju. Da, da. Ja se sada smijem, a i ja sam nekoć spadao u tu kategoriju «čudim, čudim». I nema kraja mojem čuđenju. No kad sam bolje promislio, došao sam do zaključka s početka ove priče, a to je da se priča samo o ulovima, a nikad o promašajima i debaklima. I tako vam to ispadne da se svaki put, ali baš svaki, čovjek izvrsno provede u ribolovu i nalovi se ribe. A da se krivo ne razumijemo, Škorpion je u svakom slučaju jedna od naših boljih trgovina za morski ribolov. Tamo vam ljudi ima svega. A i onog što nema, izmislit će se.

Dućan koji me je najviše oduševio, po pitanju znanja samih prodavača je Mr. Fish u Splitu. Zapravo mislim samo na znanje koje je meni interesantno, a to je udičarenje na Jadranu. Postoji još dosta područja vezanih uz ribolov i more, ali ne može čovjek baš sve znati o svemu. No ono što sam čuo u razgovoru sa prodavačem u Splitu, dovodi me do zaključka da je momak izuzetno provjerenog i korektnog ( realnog) znanja o ribolovu udicom. Inače dučan i nije opskrbljen ogromnom količinom robe i sve je u pravilu kataloški s razumnim cijenama i rokovima isporuke.

Teško je povezati trgovinu i ribolov. Ili nemaš vremena za jedno ili za drugo. Od tuda i tolika disproporcija između robe koja se prodaje i vještine kojom se pokušava prodati isto. Mislim da je pošteno razdvojiti te dvije stvari. U Zadru je jedna mala trgovinica ribolovnim priborom. Često dolaze ljudi i pitaju (dave) koja skosavica bolje lovi. Plava ili zelena. Veća ili manja. A na deset kvadrata 15-tak takvih tipova. A 'ko to more sve dovest u red? Zato je naš Gogo odlučio trgovat bez puno mudrovanja. I to mu dobro ide. Tamo se može dobiti baš sve. Samo ako znaš što želiš. A ima ih toliko koji ne znaju. Nisu ljudi ni svjesni koliko su nekad naporni u svom pokušaju dobivanja informacija na krivom mjestu. Ne vjerujem da oni koji prodaju ribolovni materijal jedva čekaju nedjelju, pa da izlete na more isprobavajući sve arte i tehnike kako bi mogli zadovoljiti neutaživu žeđ za znanjem svojih tjednih kupaca. Možda bi i trebalo prodavati udice sa garancijom ulova. Ako ne ulovi, a ti lijepo vrati i svi sretni i zadovoljni.

nastavak slijedi 8.3.2008.: 1068