Piše: Domagoj Čavlović
Ako carom riba nazivamo zubaca, onda bih titulu zimskog cara cara dodijelio lubinu - ribi koju je u podvodnom ribolovu teško uloviti dvaput na isti način.
Kod ove, svima nam dobro poznate (i vrlo ukusne) ribe, vrijedi pravilo da nema nikakvog pravila. Lovio sam ih po svim vremenskim uvjetima - jugu, buri, maestralu, na svim terenima od otoka do lučica, u vrijeme plime i oseke. Jedan vrlo bitan detalj, koji se ističe je da ove ribe vole valovito i zamućeno more.
Način lova je uglavnom na čeku, a nerijetko se mogu ukazati prilike i šuljanjem kroz plićak.
Njegovo ponašanje je uglavnom nepredvidivo, tako da se jako često dogodi da vas riba iznenadi smjerom dolaska ili čak dubinom.
Dolazi iz plitkog ili dubokog, a ponekad i plivajući "u pola mora".
Hrana mu je sitnija riba, tako da se voli kretati na rtovima, iako voli i uvale lučica, pogotovo one koje posjećuju plivarice ili koče, što ujedno znači i lagani obrok.
Njegovo kretanje kroz more djeluje vrlo samouvjereno, a kao pravom predatoru ribe mu se doslovno miču s puta. Često zna iznenaditi ribolovca svojim direktnim dolaskom na pušku velikom brzinom, a tada hitac mora biti izveden dok se riba još kreće prema roniocu, kada joj je vizualna površina najmanja. Takvi hici su mi posebno dragi, ali i najzahtjevniji. Ipak, posebni je gušt dobiti bracu "na ražanj". Lakši način je u slučajevima kada on samouvjereno i konstantnom laganom brzinom dolazi pred lovčevu pušku okrenut bokom pokazujući svoju eleganciju pokreta i prekrasni profil s namrštenom facom koja plaši sve pred sobom.
cijeli članak
(Izvor: www.efsa.hr/ )
19.04.2009.: 1892
17.05.2007.
More