Moj prvi chat u životu ... Sjećam se, kad čovjek otkriva nešto novo. Prvi "tipkački" razgovor. "Kliknuo" me Mefisto. Budući da mi je to prvi chat, nisam znala kako se uobičajeno razgovara, obično se čovjek predstavi i kaže koliko ima godina i odakle je. Mene je to Mefisto pitao ali ja njega nisam. Pa sam tako natipkala da imam 29 godina i da sam iz Slavonije. Dalje ga je zanimalo jesam li udana. Ne samo da nisam udana nego sam nevina (ali da sam nevina nisam napisala). Oduševila sam se kad mi je natipkao da ima svoj brod! Pričali smo o Kornatima, o tome kako ih nikad nisam posjetila a baš bih voljela, o tome kako on najradije jedri po Kornatima.

Dao mi je i broj svoje tvrtke, i čak sam ga jednom nazvala, ne znam zašto. Javila se tajnica. Na pitanje: "A tko ga treba?" bilo mi je glupo odgovoriti imenom i prezimenom, jer što ako ga nije zapamtio, možda je svoje fotografije slao mailom još mnogim drugim curama?

Razmišljala sam kako sam bila naivna: "Pa zašto bi me on uopće pozvao na svoj brod?" Nasjela sam po onoj narodnoj uzrečici: "Obećanje - ludom radovanje."
A već sam tijekom studenog bila počinjala priče u sebi: kako ću izgubiti nevinost negdje na moru, u brodskoj kabini, i kako će on, Darko iz Bjelovara, biti pažljiv, jer zna kako se to radi sa ženama. Jednu je i sam imao, "službenu", prije. I već sam u mislima započinjala pisati pismo kući, na svoju e-mail adresu, a išlo bi ovako: