Pod općom anestezijom podrazumijevamo sve tehnike kojima je zajedničko da pacijent tijekom zahvata nije pri svijesti. Ovisno o načinu na koji se provodi i lijekovima kojima se to čini ona može biti intravenska (lijekovi se daju intravenskim putem), inhalacijska (lijekove, zapravo anesteziološke plinove, pacijent udiše odnosno njima se pacijent ventilira) ili kombinirana tehnika kojom se koriste obje vrste lijekova kako bi se postigao optimalni efekt.
Obzirom da je jedan od pratećih učinaka kod ovih tehnika i prestanak disanja, te gubitak ili smanjenje nekih zaštitnih refleksa (gutanje, kašljanje i dr.), potrebno je kod pacijenata osigurati adekvatnu funkciju disanja i zaštitu pluća. To se radi kontrolom dišnih puteva pomoću laringealne maske, maske ili entotrahealnog tubusa.
Inhalacijska anestezija je ona anestezija u kojoj se svi bitni efekti anestezije (besvjesno stanje, bezbolnost) postižu udisanjem plinova (uglavnom kombinacijom plinova). Relativno se rijetko provodi kod odraslih i uglavnom za kraće operacije manjeg obujma. U dječjoj anesteziji ova je tehnika češća. Ponekad se inhalacijskim (udisanim) anestetikom dijete ili odrasli pacijent uvodi (inducira) u anesteziju, a naknadno se po postavljanju intravenskog puta anestezija nastavlja kao intravenska ili kombinirana anestezija. Razlog tomu je što djeca uvod u anesteziju inhalacijskim putem ne doživljavaju traumatično (uvod je brz, plinovi su uglavnom ugodna mirisa, maskice koje se koriste također su ugodnog mirisa, uglavnom mirisa voća), a nabadanje vene kod djece (osobito kod novorođenčadi i dojenčadi) često je tehnički teško i bolno. Odrasli pacijenti uglavnom traumatizirajućim i neugodnim iskustvom opisuju stavljanje maske, pa se kod njih za uvod u anesteziju koriste intravenski anestetici.
(Izvor: www.plivazdravlje.hr )
17.01.2004.
Zdravlje