Iako su kuhinjska sol, šećer, soda bikarbona, vanilija...sastavni sastojci svake kuhinje, rijetko se o njima razmišllja kao o aditivima, ili kemijskim tvarima, jednako kao što je kuhinju teško usporediti sa kemijskim laboratorijem. Ipak, prvi kemijski laboratoriji bile su upravo slavljene kuhinje Srednjega vijeka, a mnogi kemijski procesi razvili su se iz različitih tehnika pripremanja hrane i pića. Iako često osuđivani, prehrambeni aditivi u procesima pripreme hrane imaju vitalnu ulogu, a i višestoljetnu tradiciju upotrebe.

Od razdoblja kada se kuhinjom nazivao kamin u ili ispred pećine, ljudi su smišljali načine na koje bi zaštitili i poboljšali kvalitetu namirnica. Kukci, bakterije, plijesni i gljivice, čak i zrak stalno su prijetili sigurnosti hrane. Nešto je trebalo poduzeti kako bi se namirnice zaštitile i kako bi im se poboljšao okus. Tako su Rimljani još u Antici upotrebljavali sulfite za dezinfekciju posuda u kojima se čuvalo vino, a med koristili kao konzervans, Europljani su u 13. i 14. stoljeću slavili Marca Pola jer ih je upoznao sa začinima Istoka koji su poboljšali okus, do tada, poprilično "bljutavih" jela, a putnici su na putovanjima do Novoga Svijeta meso oblagali solju kako bi spriječili njegovo kvarenje.

nastavak članka (Izvor: www.plivazdravlje.hr )