Piše: Marin Vanjak
Lovim, lovim i pitam se, pitam. Pa opet lovim, pa se opet preispitkujem. Što više znam, sve se više pitam i ništa mi više nema logike. Zašto riba grize na mjestima koje mi se čine totalno neprimjerena, a ne grize tamo gdje je jednostavno mora biti? Ili zašto grize ko luda pola sata, pa onda ništa? I kakve veze imaju vremenske promjene, plima i oseka i položaj na poziciji na ishranu ribe? Počnem slagat neke kockice u glavi i taman kad pomislim da je to to, već sljedeći put vrime provedeno u ribolovu pobije sve moje tvrdnje i sruši mi koncepciju 'ko kulu od karata.
Ali... Uvijek ima neko «ali»! Da, nije me to dotuklo do kraja, pa bi sad rado napisao što sam ja to toliko toga pametnog zaključio.
Možda se mnogi i neće složiti samnom i mojim naklapanjima. A vjerujte, da je ovo toliko individualna i neiscrpna tema da uvijek ima pametnijih, stručnijih i poduprtim puno večim iskustvom i znanjem o ovoj temi nego što je moje.
Najveća tajna je u kurentu ili morskoj struji. Da nema toga ne bi ni imali većinu riba, ako ne i sve ribe. Svaka riba podložna je morskim strujanjima i njen položaj u moru ovisi o tome. Dakle na kojoj je dubini, kako je okrenuta u odnosu na kurenat i sam njen položaj u određenom trenutku na ribolovnoj poziciji. Zapravo dok ovo pišem najviše se nekako ravnam po zubacima, jer to uporno i testiram u praksi. Kurenti u Jadranu su u biti jako kompleksna stvar i razlikuju se od mikrolokacije do mikrolokacije. Glavna struja ulazi u Jadransko more kroz Otrant i kreće se uz našu obalu prema Piranskom zaljevu. Tamo načini dar-mar (ha,ha) i vrati se uz talijansku nazad od kud je došla, odnosno kroz Otrant. A vidila je da nema što radit ovdje pa piči nazad.
E, bilo bi dobro da je to jedina struja,ali nije. Na kurente još utječu plima i oseka, vjetrovi, konfiguracija dna, tlak zraka i temperatura mora. Zapravo razlike u temperaturi po visinskom stupcu vode. Ili termoklina. Termokline su najizraženije ljeti kad je površinska temperatura bitno različita od one na recimo 30m dubine. Termokline su djelovi vodenog stupca istih temperatura. Tako ljeti imamo prvu termoklinu na 2-5 m (nekad na samoj površini), drugu 12-13m, pa treću na 18-20m, a ispod 30m je uglavnom uvijek ista temperatura i zimi i ljeti. Zimi dolazi do izotermije gdje je temperatura mora faktički ista po cijelom vodenom stupcu, pa i nemamo termokline. Osim u iznimnim slučajevima kao što su blage zime i velika količina oborina. Ne snijeg. Kiša. A zašto je sve to bitno? Poznato je da se zubatac zadržava točno iznad termokline. To znači da ćemo ljeti napraviti panulu koja tone 10-12m za prvu termoklinu i jednu panulu koja tone 17-19m za drugu termoklinu. Iako zubaci ponekad završe i u samom plićaku, to su ipak manje šanse za ulov. Najveće šanse su ljeti na terenu od 17-22m gdje se nalazi treća termoklina ili druga ako prve nema. Uglavnom je to tu negdje. Neki dubinomjeri čak mogu očitati te termokline, što je vrlo bitno za lov zubaca. To je ljetna i jesenska procedura.
E sad zimska.
Mnogi tvrde da se zimi panula dobro konzervira i spremi do proljeća kad zubaci počno opet biti aktivni. Po njima (velikim stručnjacima) zubaci odu u jako duboko i tamo se uopće ne hrane. Jer tamo je ,kažu, jako hladno i mogu dobro štediti energiju za bolje dane. E pa nije tako. Ako nešto znam o tome onda znam da nije tako.
-- n a s t a v a k --
17-02-2007: 825
22.02.2007.
More