Dakle, sve je počelo 4. svibnja. Na taj dan prvi sam se put popela na vrh otoka Žuta. Iz marine sam se iskrala vrlo rano, gotovo sa izlaskom Sunca. Iz nekog neobičnog razloga htjela sam na vrhu Žuta biti sama. Kozjom stazom hitala sam prema gore, osjećajući lagani burin kako mi hladi kožu. Na malom kamenom pregibu, okrećući se još jednom prema marini, sigurna da me nitko ne može vidjeti, skinula sam sa sebe svu odjeću. Premda sam imala tek majicu i kratke hlače, ponovno me spopadne neko čudno stanje. Odjeću sam sakrila u jedan osamljeni grm, uživajući u neizvjesnosti što će mi je možda donijeti povratak. Neću se imati čime zagrnuti sve dok se ne vratim do ovog grmića. Uživala sam u pomisli da ću se pri povratku morati skrivati pred pogledima prvih nautičara koji će se penjati prema istom vrhu.

-- n a s t a v a k -- (Izvor: www.morsko-prase.hr)

11.06.2009. - 353