Piše: Nina S.
Dio III: Ivan
7.05.
Instruktor, očito nezadovoljan mojim jučerašnjim ponašanjem, jer premda mi je davao nekakve primjetno glupe znakove, nisam na njega obraćala pažnju. Namamljen na pomisao kako će dobiti još (one iste, moje pičke, naravno), probudio nas je rano. Sunce je tek izlazilo, ne mogu reći da je bio grub prema meni, ali želio je pokazati tko je gazda u kući. Nakon jutarnjeg bauljanja po brodu, ranog odlaska sa sidra, pomislim kako bi bilo najbolje zamoliti ga da ostavi kormilo, siđe u kabinu, i dok ostatak posade jedri, ja ću mu, zbog mira u kući, popušiti.
- Idemo, prvi krat!
Kratila sam jedro prema njegovim uputama, premda vjetra nije bilo previše, ali on je rekao da se to uvježbava baš po ovakvom vremenu. I ponovno! Nije nam dozvoljavao niti pet minuta odmora, a kad sam ga zamolila za pauzu, ne bi li pušači zapalili jednu cigareteu, odgovorio je da će se pušiti tijekom ručka.
Pa dobro, pomislila sam, kad sam potpisivala ugovor za školu shvatila sam da je instruktor na brodu Bog, nisam se smjela buniti. Ali, pomislila sam, ako je vrijeme ručka nedefinirano, možda bi se nešto i moglo učiniti. Što prije to bolje!
Skinula sam donji dio trenerke i bacila ga u kabinu. Na sebi nisam imala tange, ali sam tijekom ponovnog kraćenja jedra ostavila gaćice duboko uvučene među noge. Znala sam da me promatra, premda se pokušavao ponašati vrlo otmjeno. Kako među članovima posade nije bilo drugih žena, u društvu četiri muškarca, osjetila sam svu strast zavođenja. Jedan je bio srednjih godina, oko četrdesete, dva mladca, mlađa od mene i jedan balavac. Mislim da je upravo završio četvrti razred srednje škole. Zvao se Ivan. Na žalost nemam odveć velike grudi tako da na mojeg instruktora nisam mogla tim dijelom tijela utjecati, ali izgleda da su već i dobro uvučene gaćice imale učinka. Objavio je zastajanje za ručak pola sata prije nego li je to uobičajeno.
Kad smo se usidrili, što je bio znak za početak objeda, skočila sam u more. On je, onako opušteno, doviknuo da će se i on okupati, samo da pojede. Ha! Do tada nam se hvalio kako nikada ne ulazi u more osim ako je to nužno potrebno. A ja pozovem Ivana, i hoće li zaplivati samnom do obale otoka, govoreći mu da nisam baš dobar plivač.
Ivan skoči. Zapliva pored mene, ili ja pored njega, udaljavajući se od jedrilice. Instruktor, još jednom razočaran, dovikne da krećemo za jedan sat. I to točno za jedan sat. Nakon nekoliko minuta uhvatim se za rame Ivana objašnjavajući da sam se malo umorila. On reče da nema problema, neka se slobodno za njega pridržim. Zatim sam ruku spustila do njegova kuka, plivajući drugom. Polako se premjestim iza njega, uhvativši ga za kukove objim rukama. Ivan me pitao mogu li. Nije mi bilo teško, pazeći da ga odveć ne uronim u vodu.
- Možeš li ti? - pitala sam ja njega.
Odgovorio je da nema problema, a zatim sam mu rukom obgrila struk, priljubila se uz njega, prste uvukla u njegove gaćice. Nije ništa govorio, bilo ga je sram, ali ne i neugodno. Osjetila sam kako mi naglo raste u gaćicama i smakla mu gaćice do koljena. Bio je zbunjen, gledajući ukočeno prema otoku.
- Idemo li do otoka?
-- n a s t a v a k --
(Izvor: www.morsko-prase.hr)
-2-08-2009: 415
27.09.2003.