Na večeru smo otplutali malim gumenjakom. Mario je naručivao sve za mene, a ja nisam imala primjedbi. Pili smo, u stvari oni su pili, jer meni alkohol ne prija. U jednom trenutku Mario me zagrlio, ali nekako iskreno, nenapadno. Nisam se bunila premda smo se dogovorili da me u društvu neće grliti. Čak mu se još malo približim, uvjerena da nije osjetio tu moju nenadanu prisnost.

Kasno u noć vratili smo se na brod. Bili su nespretni, od alkohola, pa je prebacivanje na brod bilo vrlo zanimljivo. Osjećajući se nesigurnom u malom gumenjaku, jednostavno sam se prevrnula na leđa i spustila u more. Talijani su reagirali panično, ali kada su me ugledali kako plivam u blizini, za trenutak se umire, i eto Maria. Obučen, smijao se, uvjeravajući ih da je ovo pravi završetak ove večeri, i neka i oni skoče. Ali, nisu. Nekako su se popeli na brod a Mario i ja ostali smo plutati u blizini. Približi mi se i poljubi me, nježno:

- Nina, prehladit ćemo se.

Imao je pravo. Bilo je hladno. Popeli smo se na brod a neko nam iznutra dobaci frotirne ogrtače. Skinemo se, a Mario me zagrne svojim ogrtačem...

n a s t a v a k (Izvor: www.morsko-prase.hr)

10.10.2009: 461