Biološki imperativi - proizvodnja nutritivno vrijedne i sigurne hrane, te humanitarno pitanje - glavni su pokretači nastojanja da se postigne ravnomjerna distribucija hrane na svjetsku populaciju. Sustavi proizvodnje hrane, stoga su su pred velikim izazovom kako zadovoljiti sadašnje i buduće potrebe za hranom i to u svjetlu eksponencijalnog rasta svjetske populacije kao i sve većih životnih očekivanja, kada je jasno da su izvori hrane poprilično ograničeni.
Biotehnologija i genetičko inženjerstvo
Danas se pitanje proizvodnje adekvatne količine nutritivno vrijedne i sigurne hrane nastoji riješiti tehnološkim dimenzijama. U tom kontekstu dolazi i do razvoja biotehnologije i genetičkog inženjerstva.
Biotehnologija je primjena biljnih, životinjskih stanica, mikroba i njihovih proizvoda u proizvodnji tvari korisnih čovječanstvu. Biotehnološke metode proizvodnje koriste se već desetljećima kako bi se povisio prinos i dobile vrste sa željenim karakteristikama. Razlika u novijim biotehnološkim metodama je primjena genetičkog inženjerstva uz konvencionalno križanje vrsta.
Genetičko inženjerstvo uključuje tehnologiju rekombinantne DNA, kako bi se geni prenijeli iz jednog organizma u drugi. Geni se prenose iz jednog organizma, primjerice bakterije, u potpuno drugačiji organizam, primjerice biljku.
Primjenom biotehnoloških metoda proizvode se biljni materijali s poboljšanim sastavom, funkcionalnim karakteristikama ili organoleptičkim svojstvima. Razvijaju se biljke rezistentne na bolesti, uvjete okoliša te određene herbicide ili pesticide. Najčešće manipulirane biljne vrste su: soja, kukuruz, rajčica, krumpir, pšenica, riža, pamuk i canola. U svjetskim razmjerima, polovica ukupne količine soje i trećina ukupne količine kukuruza je transgenična. U SAD-u, 30-50 % soje je transgenično, dok dvije trećine procesirane hrane sadrži transgeničke sastojke.
U počecima biotehnološke proizvodnje, nastojale su se dobiti vrste otporne na insekte, herbicide i bolesti, te razne klimatske uvjete.
Danas je biotehnologija usmjerena na dobrobit potrošača i nastoji razviti hranu s poboljšanim okusom, nutritivnom vrijednošću, duljim vremenom uskladištenja, te smanjenom toksičnošću.
nastavak
(Izvor: www.plivazdravlje.hr )
23.02.2006.
Zdravlje