Sunce je peklo, ali tjelo mi je već bilo dovoljno crno. Danas je izostao maestral, pa se koža lijepo znojila. Kad bi mi se učinilo da sam našla puteljak, požurila bih, tjerajući kožu da se još više znoji. Iznenadila me na jednom mjestu dosta visoka trava, tako da sam morala držati ruku među nogama zbog neugodnog škakljanja. Nasmijem se, govoreći sama sebi da pičku moram čuvati. Oh, baš sam bila vesela. Čudilo me što ovce nisu pronašle ovu livadu…Kad, iznenada, predamnom kostur?! Kostur životinje, ovce…Za trenutak sam zastala, obuzeta nekom čudnom slutnjom, i polako se odmičući od njezinih ostataka…Znala sam! Ono čega sam se uvijek grozila na ovim otocima to mi se sada dogodilo. Sitne su i crne životinjice bile na mojim nogama. Pokušala sam ih rukom skinuti, gotovo histerično, okrećući se, dok nisam sama sebi rekla da se prvo moram smiriti. Udahnem, odlučim učiniti sto koraka, a onda sjesti. Iz ruksaka sam izvadila gaćice, nekako ih navukla, pa majicu…hodala sam. Devedeset i dva, devedeset i tri…sto. Sjednem na ugodan kamen. Pogledam noge. Deseci krpelja zabolo mi se u kožu. Rukama pređem preko stražnjice…osjetim jednog, dva.

Ne znajući što bi trebalo učiniti, jer nisam ih htjela noktima otkidati, pogledam oko sebe. Poput nade učini mi se krov kuće uz samu obalu mora. Put do nje gotovo da je bio vidljiv. Navučem još i trenerku pa se brzo uputim prema kući.

n a s t a v a k (Izvor: www.morsko-prase.hr)

11.07.2006.: 169