Piše: Nina S.
Dio XVI: Ronilac
Noć je protekla mirno, premda sam u neko doba osjetila nečije tijelo kako se pokušava priljubiti uz moje. Odbila sam ga, grubo, ne sjećajući se da li je ponovno pokušavalo. Žensko, muško, svejdeno. Trebalo mi je samo malo dobrog sna.
Probudila sam se odmorna i sama. Probudio me nekakav zvuk snažnog motora, valjda glisera. Nekoliko sam minuta razgledavala prostranu kabinu, stražnju i lijevu. Začudila me neobična tišina. Sunce je već bilo visoko, a kroz prozor koji je gledao u cockpit nazirao se jedan par nogu. Dlakavih. Na sebe navučem kratku haljinu, majicu, zamislim se nad gaćicama…Ne, ipak mi je ugodnije biti gola. Izađem.
U cockpitu je sjedio jedan od naših slavljenika. Palačinka. Učini mi se tužan, pa ga upitam što je. Pomislim kako smo jučer ipak malo pretjerale, ali…On mi reče da je tužan jer su otišle. Naišao je nekakav gliser, rekle su da su to njihovi prijatelji, i nema ih više.
- Možda zauvijek. U stvari, sigurno zauvijek…
- A ostali?
- Još spavaju.
I ne razmišljajući zašto to činim, potapšam ga po ramenu. I sama sam se malo iznenadila njihovom naglom odlasku, ali na isti smo se način i upoznale. Možda je i bolje tako nego dugo i nezgrapno rastavljanje.
Pa dobro, kad su one otišle ni ja više namam što raditi u ovom muškom društvu. Zamolim ga da me prebaci gumenjakom do obale. Vidno razočaran spusti se u gumenjak i pridrži se za brod dok ja nisam prenijela sebe i svoje stvari. Gledao me molećljivo, ali ja sam bila odlučna. Sjednem na rub gumenjaka. Veslao je neprestano mi gledajući ispod haljinice. Više se nije sramio, pokušavajući upiti prizor za koji nije siguran kad će mu se ponovno ukazati. Pomislivši kako sam bezobrazna, još malo raširim noge.
Da nas je netko gledao s obale vjerovatno ne bi znao kuda smo se uputili. Veslao je malo lijevo, desno…sva je sreća što smo bili gotovo sa svih strana okruženi obalom. Konačno smo i pristali. Zahvalio mi na svemu. I ja njemu.
Uputila sam se preko kamenja kao da znam kamo ću. U stvari, na ovom otoku to se uvijek zna. Pješčana plaža na zapadnoj strani otoka!
n a s t a v a k
(Izvor: www.morsko-prase.hr) 04.11.2003.
Kratke priče