Kako dijagnosticirati alergijske bolesti?
U prepoznavanju alergijskih bolesti važnu ulogu igra subjektivni iskaz bolesnika. Na temelju razgovora s bolesnikom postavlja se radna dijagnoza koju je potrebno potvrditi (ili isključiti) različitim dijagnostičkim postupcima.
Tim se postupcima pokušava utvrditi koja tvar iz unutarnjeg ili vanjskog okoliša (alergen) uzrokuje alergijsku bolest. Na temelju iskaza bolesnika odabire se skupina tvari - alergena koji će se testirati u koži ili na sluznicama bolesnika (spojnica oka, sluznica bronha, nosa ili probavnog sustava). U kontaktu s alergenom javlja se reakcija koja potvrđuje preosjetljivost organizma. Nakon pozitivnog kožnog testa nalaz se potvrđuje određivanjem IgE protutijela u krvi.
Ti testovi moraju biti sukladni. Ako su rezultati proturječni, dijagnostički postupak se mora nastaviti izvođenjem testova izravnim izlaganjem organizma stranoj tvari za koju se pretpostavlja da je uzrok alergije. Npr., kod sumnje na astmu bolesnik udiše male doze alergena kojim se izaziva blagi astmatski napadaj u kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Dijagnostički se postupak ponavlja dok se ne postavi precizna dijagnoza jer se samo tako može odabrati najbolji način liječenja i sprječavanja bolesti. Ostale dijagnostičke metode (određivanje upalnih stanica i njihovih proizvoda u krvi i zahvaćenom organu, mjerenje plućne funkcije) služe za razvrstavanja u kliničke oblike bolesti. Dijagnostički postupci koriste se i kod praćenja učinaka liječenja ili pogoršanja bolesti.
A. Osobna i obiteljska anamneza
Subjektivni iskaz bolesnika (anamneza) glavni je putokaz u otkrivanju uzročnog alergena. S obzirom na to da bolesnik često nije svjestan veze vanjskih čimbenika i simptoma bolesti, iskusan liječnik može ciljanim pitanjima znatno povećati dijagnostičku vrijednost bolesnikova iskaza.
n a s t a v a k
(Izvor: www.plivazdravlje.hr )
18.02.2004.
Zdravlje