Piše: Nina S.
Dio XVIII: Ovca
Negdje u sumrak za stol u kutu terase sjednu i ronioci. Kad im je domaćin donio piće, nekakvu rakiju, nazdrave mi okrećući se prema meni. I ja njima, premda mi je u čaši bilo još samo malo mineralne. Pitaju me želim li s njima nešto popiti. Zahvaljujem, pozivajući domaćina da mi napravi račun. Domaćin neće ni da čuje, zahvaljujući mi za sve što sam učinila za njegova sina?! Gledam ga, nije mi jasno da li nas je vidio, ili se sin pohvalio ocu?
- 27 mu je godina, nikada do sada nije bio s djevojkom, ja sam već mislio da je, znate kako se ono kaže, sklon istom spolu. Peder. Nekoliko sam ga puta vodio na kopno, bio mu spreman platiti ženu, ali on nije htio ni čuti. I, ako vas mogu zamoliti...Na te riječi zašuti, gledajući u pod. Čekalam sam što će reći, premda sam slutila što želi.
- Da li bi htjeli ostati s nama, nekoliko dana, za stan i hranu...Imam nešto novaca ali bojim se da se ne naljutite, novci se ipak daju...- Kurvama, recite otovoreno.
- Nisam tako mislio, zbog sina, jedinac mi je...













