Sjetila sam se prenosnog računala koji sam vidjela u sobi ronilaca. Ako imaju potrebne programe mogla bih starog dovesti u vrlo nezgodnu situaciju. Pogled mi se razbistri, tražeći ronioce. Oni su pripremali svoja odijela i punili boce. Ostavljajući na stolu sitniš, spustim se do njih. Bez ustezanja upitam ih mogu li koristiti njihovo računalo.Nasmiju se, dvojica, pitajući što će dobiti za uzvrat. Kako sam bila u kupaćem kostimu, spustim prednji dio gaćica pokazujući im među svoje noge. I dalje se smješkaju, pitaju kada će to dobiti. I meni se žuri, ali uvjet je da se na njihovom računalu mogu obrađivati fotke. Ne potvrđuju, nadajući se u pregovorima dobiti nešto više. Imaju program za obradu fotki, i kameru, zanimajući se da li to znači da pristajem i na snimanje onog što ćemo raditi. Pristajem, ali pod uvjetom da od snimljenog materijala ostanu samo fotke na kojima mi se ne prepoznaje lice. Za svaki slučaj. Ne bih htjela svoje fotke ugledati u nekom jeftinom pornogrfskom časopisu. Uz to, snimanje ćemo obaviti vani, na otvorenom. Nisu imali ništa protiv. Dvojica, ne troje! Treći će samo snimati.

n a s t a v a k (Izvor: www.morsko-prase.hr)