Piše: Marin Vanjak
Ovo nije istina! - prvo je što mi je proletjelo kroz glavu kad sam ugledao obrise stjena u mrkloj noći umivenoj obilnim pljuskom. Nisam ni stigao uzviknuti- Šijaaaaaaj!, a već se osjetio snažan udarac koji nas je bacio unazad pomaknuvši Cres za barem jedan metar.
Opći metež po brodu. U prvom trenu ne znam da li tonemo, da li smo se nasukali ili učinili frontalku, da li su svi OK ili ne...Strašni trenuci u kojima čovjek jednostavno ne zna što bi prvo napravio, a da bude pravilno i bez panike.
Sva sreća da smo svih sedmorica na brodu prekaljeni moreplovci, pa agonija nije dugo trajala. Uspijeli smo zašijati i vratiti brod unazad sa već skovanim planom za brzo nasukavanje u slučaju obilnijeg prodora vode.
Brzo dvojica u provu, dvojica na provu, pali svu moguču rasvjetu i reflektore, pokupi sve dokumente i mobitele u slučaju nužnog iskrcavanja. Munjevita inspekcija pokazala je da nema prodora vode.
Nikola:Cres – 1:0.
Pa ipak je to brod od čelika. Ali ima 15-tak tona, pa smo ga ipak nakon puno muke uspili probiti.
I to lijepa rupa 20-tak cm iznad vodene linije, malo po boku. Sve je u redu dok plutamo, ali dok plovimo voda pomalo puni provu.
Konsolidiramo snage i zapunjavamo rupu ( da ne kažem s čim) i nastavljamo di smo stali- kod lova liganja za idući dan. Bio je to petak uveče 09.01. Ljeta Gospodnjeg 2004.
Subota je obećavala prvog zubaca ulovljenog prvih dana nakon ubitačnih proslava svih tih silnih praznika i blagdana. Pa sezonu trebamo nekako otvoriti čim prije. I eto. Kad smo sve tako lijepo isplanirali (osim brodoloma) možemo se prvo pozabaviti ješkom. A ješka ko' ješka. Nikad je nema kad si je isplanirao. A prije polaska kažem ja slavodobitno prognozu od cirka blizu oko 50 ulovljenih liganja. Baš sam se ukiselio kad je to palo na svega 7-8 nekih jadnih sičušnih životinjica plus naravno jedan kapitalac. Ali u kamenom izdanju. Poznat sam ja po lovu kamenja obraslog algama. Nekad mi se ukaže u obliku zubaca, a nekad mi se prikaže kao lignja. Čudne su te moje projekcije u glavi dok slavodobitno natežem- kamen. Kao što rekoh. Iluzija.
Sutradan oko podne treba ukrcati Mihu i još par njih u Porozini, pa da ojačani velikim lisicolovcem krenemo na ribu sitnog zuba. Ovaj put je Nikola bio taj koji je prognozirao. Za zubace. 5-6 komada. Moš' mislit!
Mili Bože, koliko je hrane i pića bilo na brodu. Svak je donio, ali za sve. Kao da je Božić. Brod jelen, a mi Dida Mrazovi. Ili po novom Djed Božičnjak, jeben li ga 'ko ga izmisli. Kao da smo mislili da čemo se zabit u neki pusti otok, a ne u tako urbanu naseobinu kao što je Cres ili po novom C(t)res. Toliko urbanu da ti do mjesta Dragozetići iz istoimene uvale ima uz strmo brdo bez neke naročite staze uru vrimena. Ako si koza. Za nas humanoide i malo duže.
Subota je potrošena na uzaludno panulavanje, prekrcavanje preostale ekipe i brušenje arti za veliki lignjolov koji bi se po proračunu trebao desiti upravo tu večer. Položaj mjeseca, plima i oseka, meteorološki uvjeti, horoskop i Baba Vračara ukazivali su na taj događaj baš u tom trenutku. Sad nas je dvanaest na brodu. Ne možemo falit. Samo nam Isus nedostaje, pa da spremimo i tu posljednju večeru. Rižoto od liganja. Svako zlo za jedno dobro. Tako je i naše uzaludno šlepanje jadnih liganja rezultiralo lijepim postotkom te male nemani u našem rižotu. A Miha. Naš glavni kuhar, specijalista za rižoto, kogo nad kogima, majstor. Nema što. Za prste polizat. Ko nije proba taj rižoto ne zna što je rižoto. Ma genijalno. Nemam riči.(Vidi se).
Ima i nastavak...
Na slici: Marin, Nikola i zubatac (tim redom)
10.03.2005. : 17428.04.2006.
More