Pogledajte taj interesantan filmić. Mnogi detalji o kojima ste puno čitali, pa i gledali fotografije sad su puno jasnije. Da sad ne bi ostali nedorečeni uhvatili smo iglicu i snimili insert koji pokazuje kako Miha nadiva iglicu.

Što nam još fali? Kruna svega! Kako se ulovio zubatac.

I to smo snimili. Panulali smo neko vrijeme bez uspjeha. Ni griza. Probali smo dublje, pa pliće. Ništa. Pozicija je bila blizu pristaništa na Porozini. A tamo rade cestu teškim strojevima. Kako to obično biva kad dugo nema ništa čovjek počne filozofirati, pa smo i mi mudro zaključili da su pikameri potjerali zubaca s te pozicije. A ne bi mi bili prava ekipa da nemamo i plan B. Na rezervne položaje. A gdje? Na ono isto mjesto gdje smo u petak promjenili GPS koordinate zapadne obale Cresa. Na poziciji je bio već jedan uporni panulaš. Odmah smo proanalizirali «protivnika». Brod marke Nimbus, Z noga, puno konja. Kreće se brzinom od oko 3-4 čvora. Štap po krmi. Nema downriger. Znači nema opasnosti da nešto ulovi i da nas posrami. A ipak zna poziciju kad se toliko vrti na baš tom mjestu gdje zubaci vrebaju iza jednog zida koji se lomi sa –20 na –40. Prošli smo nekoliko puta po zidu i ništa. Kad li ono naša konkurencija ima nemilu borbu. Strka na krmi, štap 30 Lb se ozbiljno savinuo. Nekoliko trenutaka i mi u brizi od silne inferiornosti, a onda vidimo jedan skočio za timun i šija prema mjestu gdje su ostavili svoju varalicu. Riba je jednostavno bila prevelika za njih, pa su morali odsječ sistem (ako uopče postoji) da bi mogli krenut dalje. U ovom slučaju osramoćeni jer ih je brižno posmatralo 12 ludih glava. Ma i nama je laknulo. Nije lako gledat čovjeka kako se nateže, a ti ništa.

Držim panulu u ruci. Osjetim neko podrhtavanje, čupkanje. Zavezi!- viknem narednički Nikoli. Naš slavni kapetan posluša i počne borbica. Riba se otima cijelim putem dok je vučem gore. Veliki je. Iako ti zimski zubaci i nisu baš mjerodavni. Uvijek se otimaju preko mjere. Mislim u odnosu na one ljetne i jesenske. Svi se naguravaju na krmu. Nitko ne želi propustiti taj najznačajniji trenutak kad se riba bljesne po boku na nekoliko metara duboko. Nikola uspjeva snimiti dolazak dragog nam gosta na brod. Kao što se vidi, kratki potez kukom i onda neizmjerno veselje za sve. RIBA JE NAPOKON U BRODU. Nema veze 'ko je držao panulu, nema veze 'ko je vozio, ništa nema veze, jer svi smo ko jedan. Svi jednako sretni i zadovoljni. Toliko zadovoljni da smo skoro zaboravili Zlatka kojeg smo ostavili u živopisnim Dragozetičima da lovi ribu s kraja. Za svaki slučaj. Jer skoro smo spali na podlanice koje je ulovio. Zašto skoro? Zubatac se zakačio izvana iznad gornje usne. Morali smo i malo sreće imati.

Vaga je pokazala 6kg. Ne valja vaga. Sigurno je bio puno teži. Jer ne bi se najelo nas 12 da je bio manji. Da,da. Glava u juhu, ostatak na fete, a drob i branče smo bacili. Ovaj put je kogo bio Miha 2 alias Lisica. Specijalitet je po njegovom receptu bio dodatno začinjen ruzmarinom. Stvarno dobro. Probajte ako niste. Sve treba doživit.

Nedjelja je, 3 sata popodne. Rastajemo se od Mihe, Mihe i družine i polako zaplovljavamo prema matičnoj luci. Kalma bonaca. Rijetko se to viđa u ovako nemirno godišnje doba. Put do Rijeke je vječnost. Ali samo kad se vraćaš. Nisi napaljen. Čekaju te nove obaveze. Sve je iza nas. I Cres i lignje i zubaci. I nezaboravni trenuci sažeti u samo jedno lijepo sjećanje. Na izvrsno društvo. Na dobru zajebanciju. Na ukusne delicije mora. Na neponovljiv Cres. Ostaje samo nada i iluzija da se sve još jednom desi. A valjda neće. Ne udara se brodom u otok svaki dan.

Napomena: Filmovi za sada nisu dostupni za download. Nastojat ćemo to riješiti što prije.

10.3.2005: 125