Mišo Cvijanović i Novom listu piše:
OŠEP
Možda mi odanici riječkoga Korza ne bismo ni opazili da smo u jeseni da ponekoga dana ne odkoračamo iz naše najdraže ulice, poslije bezbrojnih đireva, kakve je moj duhoviti otac, i sam odani Korza, kada bi moje pajdaše sreo negdje pored Radio stanice, znao i ovako oslikati:»Opet nabijate asfalt!«. I nasmijati se onako široko, iskreno, radosno, iz srca i duše. Valja nekada posjetiti jesen, a jesen, nekako, kao da svim svojim bićem i ne pripada gradu. Valja je potražiti na selu. Jučer sam brzopotezno posjetio majku u našoj kordunaškoj vikendici i silno poželio barem vikend provesti u druženju s pravom, neiskvarenom jeseni, makar nas obilno škropile kapi one prave moćne listopadske kiše, a našu dobru kuju Beti silno strašili munje, što paraju mrko nebo, i oni gromoglasni gromovi, dao bi čovjek ruku u vatru da ne cijepaju samo stabla nego i stijene, šume uokolo nas.
Bjelice i crnice
Poslije pustih godina ovoga poraća, a godine se i u Kordunu oduvijek računaju na prijeratne i poratne, napokon je rodilo i ono nešto malo naših šljiva, bjelica i crnica, radovala me njihova modrina minulog ljeta i ove jeseni, vraćala danima djetinjstva, u kojima sam ljetne ferije provodio na selu. Radovale su me te naše šljive iskreno, ne pragmatično, niti ih obrezujemo niti ih prskamo, niti ćemo ih špricati, kao ni jabuke, kruške i dunje, kao ni naše grožđe, primorski i istrijanski rečeno fragolu, a kordunaški izabelu i seksardu. Što rekle moje bake:»I crvić je Božji stvor, valja i njemu nešto jesti!«. U nekoliko sam navrata po kilu-dvije tih šljiva donosio u Rijeku i darivao one drage duše, koje su u njihovom božanstvenom skladu slatkasto-gorkastog okusa htjeli i umjele barem naslutiti koliko meni znače, koliko su dobre, koliko su iskonske. One druge konfekcijske šljive ionako su preplavile i riječku placu i bile jeftinije nego ikada.
I moja dobra i skrbna majka uživa u tim šljivama i hvali mi se kako je već ispekla i onog pravog domaćeg pekmeza, za mene čak i nekoliko teglica bez zerice cukra, toliko su slatke šljive bile. Moja se supruga minulih dana spomenula kako joj je o rođenju našega prvorođenca njena svekrva u ono staro riječko rodilište donijela kolač od takvih šljiva, za koji i sada tvrdi da joj je bio najslađi kolač u životu.
nastavak
(Izvor: www.novilist.hr)
03.10.2004.
Off the record