Iako se na prvi pogleda čini kako je ideja korištenja nedozvoljenih sredstava vezana za napredak moderne medicine i farmakologije prvi podaci o dopingu u sportu stari su čak 2 700 godina. Naime, već su stari Grci na svojim drevnim Olipmijskim igrama koristili određene vrste gljiva da poboljšaju svoje performanse, a Azteci su u istu svrhu konzumirali ljudsko srce.
Pred kraj 19. stoljeća europski su biciklisti uzimali heroin, kokain i šećerne tablete natopljene eterom, a osvajač olimpijskog maratona 1904. godine Tom Hicks je uzimao strihnin i brandy tijekom utrke. Na olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine danski biciklist Knut Jensen jer preminuo za vrijeme utrke uslijed uzimanja amfetamina, a slična je sudbina zadesila i poznatog britanskog biciklista Tommya Simpsona za vrijeme Tour de Francea 1967. godine (slika 1.).
Na žalost upotreba dopinga nije vezana samo za vrhunske sportaše, već ih sve više koriste i rekreativci i mladi sportaši. Šokatni nam podaci dolaze iz SAD-a i Kanade gdje različite studije pokazuju kako skoro 5% sportaša u dobi do 14 godina koristi humani hormon rasta. Također se procjenjuje da 6% srednjoškolskih sportaša koristi androgene anaboličke steroide, a 15% ih je počelo s uzimanjem prije 10 godine života!
Iako su u široj javnosti androgeni anabolički steroidi najpoznatiji preparati koji se koriste u svrhu dopinga, postoji niz drugih sredstava s različitim učincima koji se koriste u različitim sportovima. Humani hormon rasta i eritropoetin su trenutačno najviše "u modi", kao i već dugo poznati amfetamini i kreatin.
U ovom članku će biti opisani najvažniji preparati koji se koriste kao doping, njihovo osnovno djelovanje kao i sve opasnosti i nuspojave uzimanja tih preparata koje nisu nimalo bezazlene.
Anabolički steroidi
(Izvor: www.plivazdravlje.hr )
05.11.2004.
Zdravlje