Ines i ja smo nakon reportaže otišli u obližnji kafić i popili osam litara bijelog vina. U to je vrijeme, priznala je, hodala sa svojim profesorom s fakulteta. On ju je tu večer zvao nekoliko puta, a ona je samo prekidala pozive. Više mi ne treba, rekla je, na jesen ću diplomirati. Otišli smo u njezin stan i popili još dvije litre vina. Predložio sam da prespavam kod nje, a ona je predložila da uopće ne spavamo.
- Ajmo se jebati cijelu noć, rekla je, bojim se da ću imati noćne more.
Pred jutro smo potrošili sve zalihe kurtona koje smo imali, pa smo ipak nešto odspavali.
Iako nisam nikakav romantičar, ja sam predložio vikend na planinama. Kao prvo, pretpostavljao sam, u nekoj vukojebini ne postoji šansa da naletim na poznato lice. Kao dva, opet sam pretpostavljao, moći su se opijati do besvijesti. I kao tri, i posljednje, Ines i ja ćemo bez žurbe iskušati sve seksualne fantazije za koje smo samo načuli da postoje. Problem je izbio već na putu. Autobus – oldtimer s tridesetak klimajućih mjesta bio je vlasništvo novootvorene turističke agencije gdje smo uplatili «romantični vikend u planinama». Sigurno su ga jebeno jeftino dobili, jer je brujanje motora i zvižduk vjetra, koji je probijao sa svih strana trulog autobusa, posve zaglušilo zvuk Severine sa zvučnika. Osim propuha, sladunjavog smrada nafte i brujanja mašine, bilo je tu još dvadesetak unezvijerenih putnika mahom parova sa histeričnom djecom. Vikend u planinama, kažem, bila je moja ideja. To mi je davalo ekskluzivno pravo da šutim kao pička, da se ne žalim i ne serem nikome, pa čak ni samom sebi. I vjerojatno ne bih ni napisao ovu priču da se vikend u planinama nije odvijao po istoj, započetoj, putanji.
Kad su nas iskrcali iz horor autobusa u neku vukojebinu iz koje možeš pobjeći jedino ako te progone vukovi i bijeli medvjedi, pokazali su nam dvije drvene zgrade, brvnare, u jednako lošem stanju kao i naš vrli autobus. p> - Ovo je restoran, a ovo prenoćište, rekao je vozač i odmah nestao. Ušli smo u ono za što je rekao da je restoran.
Olinjala konobarica s venama na nogama, poput kablova trofazne struje, točila je domaće vino. Nekoliko dječaka i djevojčica uputilo se na sanjkanje, žene u provjeru soba, a muškarci su se uglavnom nagurali uz šank.
Odmah sam primijetio markantnog muškarca u Nike trenirci, Nike tenisicama i Nike kapi. Rekao je jakim bosanskim akcentom:
- Mujo paz' sestru, a ti Dijo, sine, slušaj brata. Nemo' da ja mora intervenisat.
Mujo je bio dječačić od sedam – osam godina, a Dija djevojčica od svojih pet. Poslušno su klimnuli glavama i nestali. Otac, za kojeg sam kasnije saznao da se također zove Mujo, ispratio ih je pogledom a zatim se, svom svojom Nike širinom okrenuo za susjedni stol za kojim je sjedila napadno našminkana plavuša. Tiho, ali očito nedovoljno tiho, rekao je:
- Jebali mater svoju, da jebali, valjda će izdržat sat vremena.
Pokupio je pivo sa šanka i prišao stolu.
- Pa đe s' ba? Ša ima?

--- nastavak slijedi ---