ESEJI O MORU
Piše: Damir Miloš
Prolazeći kroz Gibraltarski tjesnac svaki pomorac broji da li mu je to prvi put, deseti ili... Na europskoj strani velika planina, i s afričke. Skupa, poput uspravnih stupova, nalikuju na vrata. Heraklova. Još od tih davnih dana obavijeni su mnoštvom mitova. Slično je i s nekim drugim moreuzima, premda je najzapričaniji tjesnac onaj oko rta Horn. Postoji klub hornovaca i jasno, čast koja im se s pravom ukazuje. Oni najčešće šute jer slavu im pronose priče.
Na Jadranu više nitko ne broji koliko je puta prošao kroz neki prolaz, uz neki otok ili svjetionik. Razlog tome svakako je i veličina našeg mora. Maleno je. Za iskusnije se može reći da su vec bezbroj puta prošli tim kursom, a jedriličari, premda često na moru, nemaju odveć prilika jedriti izvan Jadrana.
Uvijek se sjetim, negdje u Tirenskom moru, otoka Monte Cristo, za koji mnogi misle da nosi ime po onom poznatom zatočeniku. Istina ili ne, premda neugledan i nikome na putu, dobro se sjećam svakog prolaska uz taj otok. To sjećanje dobro je potkrijepljeno pričama ljudi koji žive daleko od njegovih obala, uvijek spremnih da se nadovežu na već poznate, nadajući se da vam mogu ispričati i neke nove.
n a s t a v a k >>>
(Izvor: www.Morsko-prase.hr ) 17.09.2003.