ESEJI O OCEANU
Piše: Damir Miloš
Jedreći uz obale Kanade, uživajući u danima odmora između dvije etape regate što se jedrila u čast 500. Godišnjice Kolumbova otkrića Amerike, promatrajući nepregledna prostranstva šume crnogorice, spopalo me nekakvo tjeskobno sjećanje. Premda je sve odisalo tajanstvenom ljepotom, golemim stoljetnim stablima što se uzdižu sa same morske površine. Gledam tamno zeleni kopneni rub Kanade i ne mogu se prisjetiti na što me podsjeća.
Na mog djeda, možda?! Bio je drvosječa, donijevši nam iz ove iste Kanade sanduk prepun svakojakog blaga, i iz daljina priče. Kanada je bila, jer tako su najčešće počinjale njegove priče, raj za drvosječe. A u raju, nema tome tako davno.
- Da, da.i Pinokio!
U moru, poput obrisa goleme crnogorice, i nezainteresirano, uz sam bok naše jedrilice, izranjaju kitovi. Svojom veličinom kitovi nas ne ostavljaju ravnodušnima, ali nevjerojatna količina, broj živih bića što obitava u ovom hladnom moru, naročit je i nigdje prije viđen prizor.
n a s t a v a k >>>
(Izvor: www.Morsko-prase.hr ) 08.08.2003.