PULA-online.com - Moby Dick

ESEJI O OCEANU
Piše: Damir Miloš
Ljudi su oduvijek zavidjeli pticama. Ne vrapcima ili golubovima, jer te su ptice, odveć se uzdajući u mrvice i ljudsku dobrotu, već odavno postale domaće. Zavidjeli su selicama. Letjele su nebom kamo su htjele, odlazeći i vraćajući se iz samo ljudskoj mašti dostupne zemlje, ispunjavajući čovjekovu predodžbu slobode i vječite želje da nastani tamo negdje možda postojeće Arkadije.

Žaleći za tom privilegijom ptica, ne sluteći da će jednog dana i on sam poletjeti, čovjek se uputio tragom riba. Onih najvećih, poput Moby Dicka, shvaćajući da je sloboda riba vrlo slična onoj ptica. Ali, kojeg li apsurda! Otkud u ljudima tolika želja da se ubije Moby Dick?!

Zašto su pomorci, i to oni najiskusniji, najhrabriji, dopustili da ih zavede taština kopnenih bića i da im suludi cilj bude smrt jednog predivnog bića, jer može li itko sebi dočarati ljepotu bijelog kita?!

Kapetani! Kao i stotine slavnih prije njih, i oni najmlađi htjeli su postati predcima slični, po nečemu poznati, zauvijek zapamćeni. U sebi su osjećali snagu mora, vjetra, valova oceana, neprestano sanjajući neko novo, još neotkriveno more, otok, moreuz, bilo što! Ali, na njihovu žalost, Svijet je već postao okrugao i do u detalje poznat

n a s t a v a k >>> (Izvor: www.Morsko-prase.hr )