ESEJI O OCEANU
Piše: Damir Miloš
Dva dana prije uplovljavanja u vode Biskaja, pripremajući brod i sebe na njegove zamke, nošeni vrlo povoljnom ciklonom, udobno zavaljeni u valove oceana, odveć smo se opustili. Krma naše moćne jedrilice dočekivala bi brijeg svakog vala, dopuštala mu da je na sebe podigne, a potom bi se, vođena oštrim pramcem, sjurila niz njegovu nizbrdicu. U potpaljublju osluškujemo povike onih koji jedrilicom upravljaju, veseleći se valovima većim od prosječnih.
Okupljeni u kabini navigatora, pripremajući se zamijeniti one gore, uživajući u zemljovidu Francuske obale, maštali smo o raznovrsnosti jela što ćemo ih u prvom restoranu naručiti. Petstotinjak milja do kopna, i ako se samo približimo jučerašnjoj jurnjavi u kojoj smo za dvadesetičetiri sata prejedrili 315 milja, za dva smo dana u Europi. Ostaje nam još jedan izazov i zadovoljstvo: nepredvidljivo more Biskaja. Odavno je Biskaj postao jednim od kultnih mjesta jedriličara. I kome ne dopadne čast jedriti oko Cape Horna, ili hvaliti se iskustvom Tasmanijskog mora, nekakva je utjeha ipak Biskajski zaljev.
- Čovjek u moru! Čovjek u moru!
n a s t a v a k >>>
(Izvor: www.Morsko-prase.hr ) 04.02.2004.