ESEJI O MORU
Piše: Damir Miloš
Ulazimo! Labradorska struja…ime i vremenski uvjeti uistinu podsjećaju na nešto pseće. Prvi sam put zažalio što je Zemlja okrugla.
Tri je dana prošlo od početka regate čiji nas kurs vodi preko oceana. Krenuli smo iz Quebeca, Kanade, poput konja nestrpljivi, podbodeni pucnjem razderane tišine što nam satima nije dopuštala prijeći preko startne crte.
Pritiješnjeni obalama dvijestotina milja vijugave rijeke St.Lowrence, proklinjući njezin prebrz i nama često nasuprot tok, s nestrpljenjem sanjamo prostranstvo oceana. Cilj nam je Evropa, u Francuskoj St.Mallo, udaljen oko tri tisuće milja, obitavalište Chatobriana (čovjeka, ne odreska).
Osim njezina brza toka, velik problem bili su nam i kitovi. U ovo doba godine, nadomak ušćima rječica u veliku St.Lowrence, skupi se na desetke kitova, očekujući njima omiljenu, nama nevidljivu hranu.
Da Zemlja nije okrugla, naciljali bi rt Bresta, uz njega ionako moramo proći, nadomak St.Malloea i…Ovako, moramo ploviti što sjevernije, tražeći za Europu kraći put. A gore, sjevernije, u zasjedu pritajeni, nošeni Labradorskom strujom, vrebaju ledenjaci. Pribojavali smo se noći.
n a s t a v a k >>>
(Izvor: www.Morsko-prase.hr ) 26.11.2003.