U Munchenu sam i dalje.
Kao sto sam i obecao jucer evo nastavka o Starnbergu i njegovom jezeru.
Starnberg
Vozio sam se, kao sto rekoh, skoro jedan sat do Starnberga - malog mjesta juzno od Munchena na jezeru koje se po mjestu zove Starnberger see. Nije mi to prvi put da idem do tamo, ali se svaki puta odusevim brojem jedrilica i jahti koje ne da klize po jezeru, nego jurcaju kao po najjacem maestralu. Imam osjecaj kao da su sve barke, jedrilice i jahte s jezera rasirile jedra i uzivaju u vjetru koji se spusta s Alpa na jugu. Cak se u daljini i vide Alpe i vrhovi pokriveni snijegom. Sve skupa djeluje pomalo nestvarno jer podsjeca na kic razglednice kojih se sjecam iz djetinjstva, a koje je netko slao odnekud iz Austrije.
Setaliste oko jezera je bilo uobicajeno puno setaca, vratova uvucenih u tople jakne. Pogotovo ih bude puno uz dio gdje pocinje pjesacka staza. Tamo su i restorani i terasa na kojoj obicno uzivaju u suncu ispijajuci kapucino (koji samo djelomicno slici na ono sto mi nazivamo kapucino - to je vise kao bjela kava) i sladeci se tortom od sira. Ima onih koji vise vole popit koje pivce (ja sam u toj grupi) i prigrist koji Breze (slani mekani perec) da ih ne uhvati "deboleca".
Uz samo setaliste su i klupice na kojima nema skoro nikada slobodnog mjesta. Sjede, uzivaju u suncu i promatraju jedrilice na jezeru. Ne bi vjerovali ali na jezeru ima i 5 (slovima: pet) putnickih brodova koji kruze po jezeru i voze putnike. I uvijek su puni. Nisu to neki veliki brodovi - prosjek je 3 x veci od nase "Danice" sto vozi na Fratarski. Ima i jedan pravi veliki s 4 palube, mornarima s bradom, lulom i pravim mornarskim "image-om", a na njemu i dva restorana u kojima mozete pojesti svinjsku koljenicu s kiselim kupusom. S njim sam se vozio jedamput lani u proljece, popio pivce, ali koljenice nisam "dirao". Poslije mi je bilo krivo. Sjetio sam se one predratne - "Dodirni mi koljena, to bi bas voljela.."
Uz setaliste je i gomila malih standova s neizbjeznim suvenirima tipa razglednice svih vrsta i namjena, Bavarski suveniri isarani plavo-bjelim rombovima, vrcevi za pivo s likovima iz kraljevske obitelji Bavarskih kraljeva s kojima se dice . Nema ih previse ali ih nisam uspio zapamtiti sve... U stvari jesam samo jednoga. Leopolda. I kako jos ? E to ne bih znao. A nije ni vazno.
Hodajuci dalje uz jezero prema istoku naletite na natkriveni bazen. I necete vjerovati - u sklopu bazena je i lijepi restoran dicnoga imena "Croatia". Uredjen je u morskom stilu s puno lijepih postera sa slikama naseg jadrana. I gazda izgleda kao da je sada sisao s broda - nizak, nabijen, zuckasta bradica, gega se u hodu i kad sam ga pitao odakle je - kaze iz Varazdina. E jeb*i ga. Presao me.
Valjda je vidio po mojoj faci da sam bio razocaran pa mi je napravio Pola-pola kako treba. To Pola-pola ovdje u Hrvatskim restoranima znaci : tri cevapa, jedan raznjic, djuvedj i pomfrit (sami Rvacki specijaliteti ;-))) ). Medjutim to Pola-pola necete naci samo u hrvatskim restoranima - vidio sam to i Kod Milana (Bei Milan) usred Munchena. Ne bi vjerovali ali to je jedna prava Beogradska kafana. I gazda Milan izgleda kao da je sada izasao iz kakve Nusiceve komedije. Ali zato ima najbolji rostilj u Munchenu. I bas ga briga odakle ste dok god dobro placate. O tome nekom drugom prilikom.
Pozdrav od skitnice.
16.10.2002.
Dnevnik putnika
tampanje
