Svaku su večer trešete igrali
i svaku se veče rad kart pokarali
moj nonić i nona.
Nonić bi pipu fumal i mučal,
kad ne bi dobival.
A kad bi partidu dobil,
bi se none rugal,
užival,
i asa lišal.
Igrajuć bi nona večeru kuhala
i vavek se vekon stajala
večeru zmešat,
oganj naložit
i sol doložit.
Smešni su bili nonić i nona onako za stolom:
nonica z oćali,
a nonić s pipun v’ usteh:
nona dobivajuć,
nono brontulajuć,
al’ kako je već bilo.
A kad bi se pak posvadili,
onput se j’ sve treslo. -Ma
to ni niš značilo,
zač drugi dan na večer,
kad je zamračilo,
bi nono nonu zval:
“Marjanko, gremo igrat”.
Drago Gervais
28.07.2003.