Poslovni imenik
vijesti
danas
zanimljivosti
InfoTech
Humor
 
kolumne
Stričeva kuharica
Kumina makrobiotika
Dobra glazba
Portreti
Osobni stav
Škovacera
Duplerica
Moja Pula
More
Dnevnik putnika
Guzo na putu
Off the record
Zdravlje
Odasvud pomalo
 
gradski vodič
događaji
restorani
zabava
povijest grada
spomenici
prijevoz
smještaj
 
Kliknite i vidite �ta se krije s druge strane



Dostava stanja brojila el.energije.

Interaktivni plan grada Pule - CROMAPS



Ured za katastar.
Pregled zemlji�nih knjiga.
Parentium - nezavisni portal grada Poreča
Dnevnik putnika Zapisi s putovanja
Nedjelja, 27.10.2002.

Danas je D-dan. Za promjenu sata i jedan sat duljeg spavanja. A ja se kao za inat probudio ranom zorom. Vani je još bio mrak a ja nikako ponovo zaspati. Tišina nedjeljnog jutra parala mi je uši. Nigdje se ništa ne čuje. Ni vjetra nema. Ni pjevac iz dvorišta preko puta. Ništa. Svi spavaju, samo ja zvirnjam. E jesam ti ja neke sreće. Da li da se ustanem ili da se prisilim spavati? Već znam, ako ostanem u krevetu pa čak i uspijem zaspati, cijeli dan ću biti u klincu. Mrzovoljan i kilav. Zato sam se odlučio ustati. I ravno pod tuš. Vrela me voda malo Ťohladilať i popustili su ukočeni zglobovi. Nije loše.

Nakon tuširanja pristavio sam si kaficu. Neskaffe. Nemam bolje, a i nisam neka kavopija. To mi je samo za bijelu kavu. Za doručak losos, maslac i pecivo od jučer. Mislio sam da je dimljeni, ali čim sam ga otvorio vidio sam da je zaheb. Samo je ambalaža imala Ťdimljenu dekoracijuť. Ovaj je bio usoljeni. Kao slani file inćuna, ali malo veće fete, jarko crvene boje i s nepojmljivom količinom soli. Izgorio sam si usta tom solju i sve zafrljačio u kantu za smeće. U onaj biorazgradivi odjeljak. Moš mislit. Znači ništa od finog doručka. Prešao sam na Ťdječju radostť - maslac i marmelada. Ona bijela kava je taman dobro došla.

Dok sam doručkovao upalio sam TV. I dalje je top vijest upad ruskih specijalaca u teatar u Moskvi i djelomično oslobađanje talaca. Djelomično zato jer su neke uspijeli i poubijati. Mislim na taoce. A teroriste su koknuli sve osim jednoga. E taj je nahebao, Za sve ostale.Ali tako mu i treba.

Okrenuo sam program na neki dokumentarac. BBC animirani film o predhistorijskim čudovištima. Nemaju oni Ťpojmať. Nisu vidjeli moju .... bolje da ne kažem koga.

Šta raditi danas? Otvara se gomila mogućnosti. Teoretskih. Ali kada razmisliš šta je od toga realno onda vidiš da i nemaš baš previše izbora. I dok sam ja tako dumao, upalio sam Ťmonstrumať i počeo se tiho moliti da me ne zeza kada se logiram na net. Ništa nije pomoglo. Kada sam ga sinoć ugasio po svim propisima pristojnog Windows Shutdowna palo mi je u jednom trenutku na pamet da bi moooožda mogao ujutro zezati. I šta mislite – naravno da je zezao. Pri prvom pokušaju spajanja na net srušio je cijele Windowse. Ej 2000-ku!!! Opet sam sve deinstalirao i ponovo instalirao drivere i sve je bilo O.K. Dok nije došao do faze ŤRegistering user to the network....ť. Samo mi je javio da mi je neispravan username i password. Ajde probam ponovo – opet isto. I tako jedno četiri puta. E onda sam pop**dio. Skužio sam da je kvaka u serveru firme preko kojega ulećem na korporacijsku mrežu. Već treći puta u kratkom roku i uvijek weekendom. Uzmem telefon i zovem IS Support Centre International. To je u Irskoj. Javi se govorni automat i kaže mi šta dalje da radim i ja tako napravim i ono zvoni negdje - ali ništa. Valjda spavaju. Probam ponovo. Isto. Probam opet. I isplatilo se. Javio se pravi Irac. Ej, spikam s pravim Ircem u Irskoj. Kao da se javio Richard Harris. Onaj što je umro nekidan. Spikam s njim i ne kužim ga jedan kua. Ali nema veze. Glavno da spikam. Cijelo vrijeme mislim i na to koliki će mi doći telefonski račun. U jednom trenu sam mu rekao da ga baš ne Ťčujem dobroť pa me tip prespojio na drugi broj. E ovoga sam razumio. Skroz. Čak me pitao kakvo je vrijeme u Munchenu, a ja ga lagao da je bez veze. Onda me pitao da li sam ja Rus. Rekoh da nisam nego da sam Croat. Oooo, men... I spikamo mi tako, a ja mu velim kako govori više američki nego irski. Kao ja se kužim. A on će meni – ŤI am American. You are talking with Support Centre in Hopkinton in the USA.ť. Eto ti ga na vraže. Onaj mumlavi Irac me prebacio u Ameriku a ja nisam ni znao. Ajme majko koliki će mi tek sad biti telefonski račun. Ali baš me briga. Pa neću ja valjda plaćati službene račune. Nije to bilo za mene. Trebao sam poslati neke tabele za projekt na kojem radim, a sinoć sam bogme zaglibio do kasno s tim tabelama. Dosadan posao, ali ga netko mora napraviti.

Uglavnom da ne duljim – sredili smo moj pristup na net i ŤBaj, baj Amerikan pajť Amerikanac se otkačio, a ŤMrcinať se zakačila. Na net.

U međuvremenu, dok sam ja tako Ťsabajleť spikao sa pol svijeta, vani se digao vjetar. Popriličan. Jele ispod prozora su se njihale toliko da sam mislio da će se srušit meni na balkon. Tu je psihozu pojačao i izvještaj na televiziji o štetama zbog vjetra negdje sjevernije – Frankfurt, Dusseldorf. Nedjeljnu tišinu jutra zamjenilo je fijukanje vjetra i lupanje roletni. Podigao sam ih skroz i u sobu je ušlo sunce. Ono zubato, kako bi znala reći moja pokojna baba.

Napokon sam se i obukao do kraja. Možete mislit – s Amerikom sam pričao sjedeći u gaćama.

Cijeli mi je ostatak nedjelje protekao u šljakanju. A i nisam imao baš ništa pametnije za raditi. Mogao sam ići van. skitati, ali me vjetar zadržao u kući. I bolje. Nisam trošio.

Pozdrav od Skitnice. Privremeno usidrene u sobi zbog vjetra.

28.10.2002.
povratakDnevnik putnika štampanje broj čitanja:  2187 
PulaWireless

www.zutaminuta.com - vaš trajni glas na internetu.

Čistoća mora jadranskih plaža.

vremenska prognoza
Vremenska prognoza prema DHMZ
 
art & culture
foto galerija
razglednice
Art gallery
Poezija
Kratke priče
Borin bukvar
R&R priče i poezija
 
selo moje malo
Medulin
Premantura
Fažana
Bale
Valtura
 
Posjetite AQVARIVM na Fort Verudeli

Severino Majkus - slike, poezija i misao



pretraživanje
upišite ključnu riječ: