Nakon tuiranja pristavio sam si kaficu. Neskaffe. Nemam bolje, a i nisam neka kavopija. To mi je samo za bijelu kavu. Za doručak losos, maslac i pecivo od jučer. Mislio sam da je dimljeni, ali čim sam ga otvorio vidio sam da je zaheb. Samo je ambalaa imala Ťdimljenu dekoracijuť. Ovaj je bio usoljeni. Kao slani file inćuna, ali malo veće fete, jarko crvene boje i s nepojmljivom količinom soli. Izgorio sam si usta tom solju i sve zafrljačio u kantu za smeće. U onaj biorazgradivi odjeljak. Mo mislit. Znači nita od finog doručka. Preao sam na Ťdječju radostť - maslac i marmelada. Ona bijela kava je taman dobro dola.
Dok sam doručkovao upalio sam TV. I dalje je top vijest upad ruskih specijalaca u teatar u Moskvi i djelomično oslobađanje talaca. Djelomično zato jer su neke uspijeli i poubijati. Mislim na taoce. A teroriste su koknuli sve osim jednoga. E taj je nahebao, Za sve ostale.Ali tako mu i treba.
Okrenuo sam program na neki dokumentarac. BBC animirani film o predhistorijskim čudovitima. Nemaju oni Ťpojmať. Nisu vidjeli moju .... bolje da ne kaem koga.
ta raditi danas? Otvara se gomila mogućnosti. Teoretskih. Ali kada razmisli ta je od toga realno onda vidi da i nema ba previe izbora. I dok sam ja tako dumao, upalio sam Ťmonstrumať i počeo se tiho moliti da me ne zeza kada se logiram na net. Nita nije pomoglo. Kada sam ga sinoć ugasio po svim propisima pristojnog Windows Shutdowna palo mi je u jednom trenutku na pamet da bi mooooda mogao ujutro zezati. I ta mislite naravno da je zezao. Pri prvom pokuaju spajanja na net sruio je cijele Windowse. Ej 2000-ku!!! Opet sam sve deinstalirao i ponovo instalirao drivere i sve je bilo O.K. Dok nije doao do faze ŤRegistering user to the network....ť. Samo mi je javio da mi je neispravan username i password. Ajde probam ponovo opet isto. I tako jedno četiri puta. E onda sam pop**dio. Skuio sam da je kvaka u serveru firme preko kojega ulećem na korporacijsku mreu. Već treći puta u kratkom roku i uvijek weekendom. Uzmem telefon i zovem IS Support Centre International. To je u Irskoj. Javi se govorni automat i kae mi ta dalje da radim i ja tako napravim i ono zvoni negdje - ali nita. Valjda spavaju. Probam ponovo. Isto. Probam opet. I isplatilo se. Javio se pravi Irac. Ej, spikam s pravim Ircem u Irskoj. Kao da se javio Richard Harris. Onaj to je umro nekidan. Spikam s njim i ne kuim ga jedan kua. Ali nema veze. Glavno da spikam. Cijelo vrijeme mislim i na to koliki će mi doći telefonski račun. U jednom trenu sam mu rekao da ga ba ne Ťčujem dobroť pa me tip prespojio na drugi broj. E ovoga sam razumio. Skroz. Čak me pitao kakvo je vrijeme u Munchenu, a ja ga lagao da je bez veze. Onda me pitao da li sam ja Rus. Rekoh da nisam nego da sam Croat. Oooo, men... I spikamo mi tako, a ja mu velim kako govori vie američki nego irski. Kao ja se kuim. A on će meni ŤI am American. You are talking with Support Centre in Hopkinton in the USA.ť. Eto ti ga na vrae. Onaj mumlavi Irac me prebacio u Ameriku a ja nisam ni znao. Ajme majko koliki će mi tek sad biti telefonski račun. Ali ba me briga. Pa neću ja valjda plaćati slubene račune. Nije to bilo za mene. Trebao sam poslati neke tabele za projekt na kojem radim, a sinoć sam bogme zaglibio do kasno s tim tabelama. Dosadan posao, ali ga netko mora napraviti.
Uglavnom da ne duljim sredili smo moj pristup na net i ŤBaj, baj Amerikan pajť
Amerikanac se otkačio, a ŤMrcinať se zakačila. Na net.
U međuvremenu, dok sam ja tako Ťsabajleť spikao sa pol svijeta, vani se digao vjetar. Popriličan. Jele ispod prozora su se njihale toliko da sam mislio da će se sruit meni na balkon. Tu je psihozu pojačao i izvjetaj na televiziji o tetama zbog vjetra negdje sjevernije Frankfurt, Dusseldorf. Nedjeljnu tiinu jutra zamjenilo je fijukanje vjetra i lupanje roletni. Podigao sam ih skroz i u sobu je ulo sunce. Ono zubato, kako bi znala reći moja pokojna baba.
Napokon sam se i obukao do kraja. Moete mislit s Amerikom sam pričao sjedeći u gaćama.
Cijeli mi je ostatak nedjelje protekao u ljakanju. A i nisam imao ba nita pametnije za raditi. Mogao sam ići van. skitati, ali me vjetar zadrao u kući. I bolje. Nisam troio.
Pozdrav od Skitnice. Privremeno usidrene u sobi zbog vjetra.
28.10.2002.