Ipak nam to nije slomilo lovaèki duh. Odmah smo poèeli planirati generalnu probu za Vanda&Goga duo. Spremamo švoje, blitvu s krompirom i zelenu salatu, putaricu, i zovemo cimerice na ruèak. Ali prije toga moramo i sami probati spremiti «oguljene švoje». Jedino je problem što ne znamo kako oguliti švoje. Mislim na listove, da ne bude zabune. To su ribe.

Nema veze – sutra ujutro idemo na Dolac po švoje pa æemo nešto iskemijati. To spremamo kod Aleka doma, jer mu nema gazdarice, a ima veliku kuhinju i sav potreban alat i suðe. Naðemo se pod urom na Trgu u devet sati ujutro.

Devet? Ajde dobro, bolje u deset. Ali bez Patate i Proke, važi? Važi.

Nedjelja je bila malo manje ljigava od subote, u meteorološkom smislu, pa mi je valjda to pomoglo da se ujutro ustanem na vrijeme i dogegam se do ispod ure na Trgu èak deset minuta prije roka. Ti bokca, pa nedjeljom ujutro pod urom je cijela regimenta koja ima dogovoreno s nekim. Kaj ne bi mogli stavit još koju uru po trgu da se smanji gužva? I auti su se muvali tuda, ne baš ispod ure ali preko Trga pa Ilicom dalje. Ako niste znali preko Trga su u to pretpotopno doba furali auti.

Alek je stigao toèno na vrijeme. On dolazi uvijek na vrijeme. To mi se sviða, jer ja dolazim uvijek prije. Za svaki sluèaj.

Krenuli smo na Dolac i uspjeli se ophrvatii kumicama koje su tu ispred Dolca prodavale grinceke i «domaæe» cvijeæe. Nisam si mogao ni zamisliti kakvo je neko drugo cvijeæe moglo rasti po vrtovima tih kumica.

Zapalili smo drito u ribarnicu. Znao sam otprilike gdje je, ali nisam nikad bio u njoj. Sada idem prvi put, ali upadam odluèno i kao nekakav stari znalac ravno prema pultu sa švojima. Vidio sam ih do sada samo na žaru dekorirane s limunom i lešo blitvom, ali se èinilo da se ne razlikuju previše od ovih. Nije bilo limuna, ali je bilo stidljivo dekorirano s peršunom, pa je ipak imalo neki zeleni ugoðaj. Pa i ne razlikuju se. Sve dok ih ne uzmeš u ruku. Bljak.... to je ljigavo i sklisko.

- Prosim lepo èetri švoje – velim kumici, koja prodaje švoje i za koju nisam siguran da je ikad bila na moru.
- Kaj? – frkne kumica. Isto k'o i Vanda sinoæ.
- Èetiri lista, molit æu lijepo. Veæa. – ispravim se i brojèano i gramatièki i hrvatski.
- Zajebant junferaš ? – veli kumica.
- Kaj ? – sad blenem ja.
- Niš. Bute uzeli i grinceka? – pita kumica. Eto zašto služi dekoracija, da je podsjeti da uvali i grincek.

Valjda je vidjela da sam zelen po pitanju švoja, jer je primjetila kakvu sam facu napravio kad sam skužio da su švoji ljigava stvorenja. Ali šta joj znaèi ono «junferaš», pa nije vrag da mi se vidi? Ili je mislila na Aleka? Vražija baba. A možda mi se i uvaljuje. Ma nije moguæe!? Pa metuzalem ima skoro èetrdeset godina. Isusek strah me i pomisliti. Ma, ne, ne!! Ali svašta prozuji èovjeku kroz glavu u takvim trenucima.

nastavak

copyright © PULA-online.com

16.12.2010.: 1172