Robert ROKLICER
ZELENE OČI
Stojanka je krasna djevojka, to bi u mom selu rekli, rasna kobila. Mogao ju je zajahati svako tko je bio vjet u preskakivanju prepona.
Ja sam, na alost, već imao kobilu kod kuće, koja nije bila rasna, ali me zato čvrsto drala za prepone. Zato sam vjerojatno i bio drag Stojanki. Ona je voljela jahače koji se nisu okolo hvalili da dobro jau. Nije znala, da bih se i ja hvalio da sam smio od one svoje kobile. Mislila je da imam veliki bič i da mogu satima jahati do cilja. Da sam, u sutini, samo skroman. Nije znala da sam pizda koja se stravično boji svog konja. Poslala mi je čak i ljubavno pismo preko jednog potara koji ju je s vremena na vrijeme zajahao. Njegova kobila je odavno otila na privremeni rad u Italiju i to povremeno traje već 12 godina. Sad potar vozi njezin Fiat, kupljen dijelom na leasing, dijelom na pushing. I dobro mu je. Bolje nego meni.
Moja kobila neće nigdje da ide bez mene. Naao sam joj posao u Njemačkoj na jednom vojnom poligonu. Trebala bi samo da kopa bunkere. Poslije bi je unaprijedili i dobila bi čin. Tako bi brzo napredovala. Sa činom bi mogla raditi kao pokretna meta na poligonu. Mladi rezervisti bi vjebali gađanje u nju dok bi ona trčala po livadi. Za svaki metak koji bi dobila u noge ili ruke, imala bi bonus od 100 eura. Od kukova do glave 150. Pogodak u glavu 300 eura. Izračunao sam napamet da je pogode samo 16 puta mjesečno, bonus bi na osnovnu plaću iznosio najmanje 3000 eura. S tom lovom mogli bi da sagradimo svinjac, koji toliko elimo. Jest da bi ona imala jedno 40 rupa vie na tijelu nego ove tri, ali smo mogli uzgajati pračiće. A prasetinu oboje oboavamo. Ona najvie voli rebra i unku, a meni pripadnu bijeli bubrezi, ili, kako mi to na selu jednostavno kaemo, svinjska jaja.
Da se ja vratim na ljubavno pismo moje Stojanke, rasne kobile. Na vece papiru, zarolano kako spada i priliči, kao u doba Sulejman pae, pisalo je lijepim ukrasnim slovima: ta se pravi takav peko pa neće da je*e enske? Lijepo sam te zvala u kukuruzite a ti si pravi kao da ti nije stalo kako ti izgleda klip kukuruza. Sram te bilo, pizdo jedna! I samo da zna, ja sam u tvojoj ulici, sedam kuća nie, s lijeve strane. Kucaj tri puta, jer zvono ne radi. Ako se slučajno boji ene, reci joj da si otiao do mene jer sam te zamolila da mi popravi utičnicu. Poto ona vjerojatno ne zna to je utičnica, ti joj lijepo kai da je to ona stvar u koju se utače neto da s lampica upali. Hajde dođi i ne boj se nita. Pola sela će ti reći da ne grizem. Skuhat ću ti kavu i dati rakiju da popije. Na glasu si da voli puno piti i prditi za stolom. Al ne bilo kako prditi, nego da moe otprditi cijelu pjesmu ŤZelene oči, bile su mojeť. To je svakako pohvalno jer znači da moe odrati ritam kroz onu stvar to se knjievni zove upak, a narodno - govnovod.
Nakon to mi je potar predao to pismo, ponosno sam ga pročitao devet puta. Zatim sam ga cijelog savakao i progutao da ga ona moja kobila ne pronađe. to ako sazna da imam sluha za otprditi ŤZelene očiť? Morao bih joj svako malo prditi na uho, kad god je uhvati sevdah.
11.04.2009:1426
27.04.2007. |
R&R priče i poezija
tampanje
