I OPET MI DUA SVE O TEBI SANJA
I opet mi dua sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.
I opet si meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaenstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oči to se slatko smiju.
Tako vita jela koju munja zgodi
Jo u nebo gleda i ivota čeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih će nova zagrmiti jeka...
Aleksa antić, 27. kolovoza 1896.
21.03.2010. |