I OPET MI DUÅ A SVE O TEBI SANJA
I opet mi duša sve o tebi sanja,
I kida se srce i za tobom gine,
A nevjera tvoja daleko se sklanja,
Kao tavni oblak kad sa neba mine.
I opet si meni èista, sjajna, vedra,
Iz prizraka tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet tebi panuo na njedra
I gledô ti oèi što se slatko smiju.
Tako vita jela koju munja zgodi
Još u nebo gleda i života èeka,
I ne misli: nebo da oblake vodi
Iz kojih æe nova zagrmiti jeka...
Aleksa Šantiæ, 27. kolovoza 1896.
21.03.2010. |
Poezija
štampanje
