PULA-online.com - Pileći rižoto na mlijeku<br /><small> iliti 'Pi-pi pilav'</small>

Svo imalo pismenije pučanstvo, koje ovih dana boravi u Puli , Sanja knjige, a ja cijelo to vrijeme sanjam gole koke. Ne stare koke nego piletinu dugih bataka, bez prsa, debelih krila i velikih guzova zvanih trtica.
Sanjam mladu piletinu i sam sebi se čudim i nikako da povjerujem da nakon dvanaest dana bolničke hrane mogu uopće sanjati piletinu. Pravu pravcatu piletinu, onu pi-pipi-pipi.

Bolnička piletina svakodnevno me dovodila do očaja neizmjernom količinom maleckih pilećih prsa utopljenih u kafenu žličicu nekakva neslana umaka nedefiniranog okusa i šaku posne riže koje je glavni kuhar svakodnevno uporno stavljao kao glavni obrok bolesnom pučanstvu. Mislio sam da su krave ili nedajbože svinje izumrli dok sam ja bezvoljno ležao obuzet afanom bolesne duše.

Moji od doma su me bezuspješno uvjeravali da koke i dalje imaju batake i krila, da i dalje nesu jaja po kokošinjcima i da po mesnicama još uvijek vise svinjske polovice i juneći butovi, da janjci plaze jezike iz mesarskih vitrina, ali ja jednostavno više to nisam mogao vjerovati uporno odbijaući kućnu hranu s vjerom u boga i nadom da će me bolnička hrana izliječiti i uvjeriti neman zvanu 'tiba'i da je najbolje priviknuti se na pileća prsa. Zauvijek.

I onda, nakon što su me dvanaestog dana odvezli na UZV srca, afan je nestao kao rukom odnešen, zahvaljujući valjda nježnim rukama sestre koja mi je obrijala maljava prsa (moja prsa, a ne nekakva pileća) i UZ valovima koje je doktor propustio kroz moju napaćenu dušu i srce. Nakon pregleda sam odjurio u bolničku kantinu i lagaini smazao jedne lignje nezdravo pržene u dubokom, i pomalo užeglom, ulju i sve zalio jednim karlovačkim.

Hallo world.
I am back.
Isti su mi dan rekli da mogu ići kući. Aleluja.

Nećete mi vjerovati, ali odmah slijedeći dan zorom sam otišao do mesnice da se uvjerim u sve one priče mojih od doma kako u mesicama još uvijek vise kojekakve svinjarije i ostale mesne porkarije, svježe, prosušene, dimljene, prešane, mljevene i tako nezdrave. Avaj.
I šta sam ja onda napravio, a ?
Kupio sam pleće batačiće ??!! Ali ne bilokakve nego one skinute s pilećih krilaca...
Isusek... sam sebi nisam moga vjerovati - nakon pileće torture u bolnici ja odem i opet kupim piletinu. Mulac.

Ali se onda sjetim rižota od piletine koji mi je moja baba spremala kad sam kao dijete bio bolestan, a koji jednako tako volim i kada sam zdrav. Piletina i riža ??? En ti karakter. Jesam zaglibio. Opet me počeo hvatati afan i na jedvite jade sam otišao do zelene tržnice, kupio matovilca i malo rukole, svratio u botegin po dva velika mlijeka, dva još veća i hladna karlovačka (vino s ovim jelom ne ide, barem ne meni, iako nije na odmet razmisliti o hladnom Chardonayu ) i jedan veliki jogurt. Eto, da se nađe.

To šalabazanje po tržnici prilično me iscrpilo i na putu doma, čisto da ne idem okolo praznoglav, već sam krenuo s kuhanjem u mislima. A doma sam si najprije natočio jednu pristojnu čašu karlovačkog i laganini se zavalio na kauč. Ali oš vraga, neman u meni osjetila je glad i nije bilo druge nego ići spremit taj pileći rižoto.

Nakon što sam oprao batačiće pilećih krilaca i stavio ih da se cijede, u jednu manju vatrostalnu posudu (ja imam finu tepsiju od alumijijskog gusa) stavio sam malo ulja da se grije i na njega odmah poslagao pileće batačiće pa k tome dodao jednu veću mrkvu nasjeckanu na kockice. Čisto da svom tom bjelilu pilećeg mesa i riže dade malo žive boje i slatkoću mrkve. Sve sam to pirjao / dinstao poklopljeno na lagaoj vatri podlijevajući s dosta obične vode. Malo papra i soli dodao sam tek kad je sve bilo skoro skroz gotovo. Trebate paziti da dok pirjate meso uvijek bude dovoljno tekućine u kojoj se pirja.

Kada je meso bilo skroz gotovo tj. kad se samo od sebe počelo odvajati od kosti, uključio sam pećnicu da se zagrije na 180°C, izvukao batačiće na pladanj i odvojio meso od kostiju, pa ga vrato nazad u umak u kojem se pirjalo skupa s mrkvicom. Naravno da sam s kostiju oglockao sve ono nezdravo što se nije dalo skinuti samo od sebe. U to sam potom dodao jednu veliku šalicu riže (cca 2 dl) i pirjao dok riža nije popila sav umak od pirjanja. Zatim sam sve zalio sa 3/4 litre mlijeka u kojem sam razmutio veliku žlicu Vegete, malo promješao da se mlijeko i riža bolje sljube i stavio sve skupa u pećnicu na cca pola sata. U stvari dok se riža nije skroz skuhala i upila mlijeko, a na površini se uhvatla tanka seđkasta korica.

Trebate poslužiti jelo uz kakvu zelenu salatu ili matovilac koji sam očistio, dodao mu malo rukole i sjeckanog mladog luka i sve skupa začinio maslinovim uljem i jabučnim octom. Salata je za one koji ne mogu jesti rižu bez salate.
Dok kušate ovako spremljen rižto iliti što bi se istočnjački reklo 'pilav' preporučio bih vam da ga probate jesti na jedan orjetalni način koji mu daje jedan puno laganiji i drugačiji okus. Na jednom kraju tanjura stavite žlicu dvije jogurta pa u njega ubacite pirun-dva rižota i kušaje. Nevjerojatno je kako isto jelo dobije jednu sasma drugu dimenziju.

Ovo je lagan i zdrav obrok za sve one koji vole koke s dugim batacima, debelim krilcima i velikim trticama.

Dobar tek želi vam Stric.

P.S.
Ovi što jedu bez dodavanja kiselog mlijeka mogu zaliti sve skupa s čašom hladnog pivca. Mogu i ovi drugi što jedu s kiselim mlijekom/jogurtom, ali tek kasa malo predahnu iz ručka.