Smjesne su te japanke - zene iz Japana, a ne nakitace - ovaj natikace. Necu da globaliziram - neke stvarno znaju hodat, ali ima ih masu koje ne znaju - narocito u stiklama i one koje imaju "krive" noge. Pate od kompleksa malenosti - pa si kupe stikle - 10 cm u prosjeku - i to ti je kao da jaa stavim stikle i da hodam u njima - brzo. Presmjesno, ali u onom pozitivnom smislu - simpaticno smjesno.
Vrlo velik postotak ima ljudi koji hodaju sa maskama protiv gripe - ne znam da li je to normalno ovdje - hipohondrija - ili ne - ali nekih 30% ih nosi. Bar da nisu tako dosadni sa time i da probaju da shvate to kao moguc modni detalj - a ovako bijele - jednostavno mi nije to in. Ali im ne serem.;) Kad sam bio prije par dana u onom shopping centru - onom koji je imao za poklone svakavih stvari - nisam vam rekao cijenu kimona - 300.000 - 1.500.000 yena - pa ti budi geisha.;) Oke danas sam ih vidio na nekom standu za 15.000 yena, ali opet - skupo, bre.;) Danas sam htio ici vidjet cuda tehnike i u Lonely Planet-u pise tocno gdje je to. Eh, da - sve bi bilo super da vlak stane na bilo kojoj drugoj stanici i covjek lijepo izadje na ulicu i pichi njome po vodicu. Uglavnom, sam izlazak iz pothodnog shopping centra nekoga bi izludio - miljon ljudi, ti nemas pojma gdje si i gdje treba izaci - ali to ima svojih drazi. To je moj stil - znas sta trazis, ali da li ces ga naci ili n - nema veze - bar sam pokusao. Nadjem izlaz broj B12 - "Super - upravo to je moj broj" - rekoh sam sebi. Izasao na nekaki bulevar sa 25.000.000 traka - izvadio prirucnik/vodic - gledam ja - vidim neki hotel, pogledam u vodic nema ni spomena o tom hotelu - pogledam ja na drugu stranu - kadli ono Bic Camera - http://www.osaka-info.jp/en/search/detail/shopping_5137.html. Tu pise 5 minuta od Namba Station-a - nigje ni spomena da ti je najlakse da trazis izlaz broj B12 - predjes bulevar i glavom lupis u Bic Cameru. A unutra - mega-ultra-super-duper svega i svacega - od igle do lokomotive - u tehnickom smislu, a i ne samo u takvom - ali o tome nesto kasnije.
Dakle, imao sam u cilju da kupim web kamericu i za prijatelja da pogledam koliko dodje externi hard disk. Okej je jedino to sto je bilo polica do police - ali cijene, brate mili - web kamerica nema jeftinije od 2500 yena i to ne znam koga bi vidio kada bi ustekao u komp - da li sebe ili briznog radnika iz Kine - a one koje vrijede nesto - Logitech ili Micro$oft (?) - od 3500 yena na vise. Rekao sam sam sebi - ako me hoce netko gledat - dat cu mu broj svoje kartice, pa neka uplati toliku svotu.;) Externi hard disk se vise isplati kod nas kupiti - ili u Evropi nego ovdje - em, izbor je suzen zbog Made in Japan, pa samim time sto nije Made in China k'o i sve drugo sto je - skupo za riknut - tj. kvalitetnije mozda jest, ali da li se isplati ne znam i ne mogu biti siguran da nece automatski sve word dokumente, excel tablice, powerpoint prezentacije prevesti na japanski - sto se ne bi cudio jer je ipak Made in Japan.;) Interesantno je to sto je medju svom tom tehnikalijom na zadnjem katu - mislim sestom - odjeljak sa djecijim igrackama. "Isuse, pa sad mi je jasno zasto nema vise podmladka japanaca!" - Dzizs krajst - toliko plastike u zivotu nisam vidio - i toliko roze i pink boje. Zakljucak - doduse moj - djeca se ne radjaju jer se nemaju cime igrati. Oke, nadam se da cu naici na neki ducan sa djecjim igrackama jer ovo je bilo i vise nego degutantno - fuj.
Ne znam sta bi japanci sami sa sobom bez mobitela u rukama - ne znam sta rade - par ljudi kojima sam shkicnuo na display bile su neke blesave arkadne igre - tipa super mario. Zamislite tipa - biznismen ili tako bar izgleda - sve po ps-u - odijelo, kravata, shpic papak - kadli ono on umjesto da ugovara poslove preko mobitela - on igra super maria. Nasto cu mu ja reci i prozvati ga - "Super, Mario. Samo tako naprijed." ;)) Ali zanimljivo je i to da nikome ne zvoni mobitel ili sam ja oguglao na to, pa uopce ne cujem. Ne znam. Malo cu obratit paznju na to.

Danas sam rucao nesto fantasticno - sashimi



http://en.wikipedia.org/wiki/Sashimi - i jos nekih 5-7 vrsta jela od cega mi je poznato bilo jedino riza.;) Od nekih algi, neka riba pecena, nesto, jos nesto, neke kuglice, nesto sa zelenom salatom, jos nesto, neka supa sa necim i malo paste od wasabija - http://en.wikipedia.org/wiki/Wasabi - ali sve skupa gledano bilo je genijalno i ne odvec skupo (1200 yena) - s obzirom da je to u novootvorenom shopping centru koji mi izgleda kao da sam jeo na Champs Elysees-u - sve otmjeno.
Bilo mi je smjesno kada sam tek bio usao u taj restoran i neki tip u sakou, kravati, shic papku sa kacavidom (shrafcigerom) popravlja kasu - da bi se ustanovilo da je on u biti serviser kase. Zamislite mene u odijelu sa kacavidom vam se pojavljujem u stanu i kazem: "U cemu je problem, majstore." - da riknes od smijeha.;) U tom shopping centru jedino gdje sam malo zavirio je bio neki pet shop i odmah se raznjezio i pomislio o mojim zivotinjama doma, a onda sam zurio doma da uhvatim mamu prije nego sa Ritom (psom) ne ode vani da ih prek' Skype-a vidim. I vidio sam ih i Ritu uspio zbuniti zvizdukom iz dalekog .jp;)

Saljem i par fotki - od jucer i od danas. Toliko su napredna zemlja da su im poceli CDi po stablima visjeti - sto zorno prikazuje jedna fotka - nadam se da cete je prepoznati.;)

Eto toliko za sada - idem ja lagano u nocni zivot.;) Sake Guzo-San