Marijana je trazila neku biljku, pa je vlasnika pitala gdje je moze naci -ne mogu se sada sjetiti imena - i ne, nije koka, pa smo prvo isli na merkato koperto i nasli tipa sa valjda svim biljkama sto rastu u .pe. Cim smo zastali kod njega - ponudio nam je - koku. Rekli smo - jok - rano je.;)) Nakon toga smo otisli i bome izgustali na obali. Aljosa je imao zarku zelju umocit prst - kaziprst - u Pacifik - i uspio je u svojoj nakani.
Potom je Marijana izrazila zelju da gacka po oceanu, ali nije obratila paznju na val koji je nailazio, tako da je zacas bila mokra do koljena, ako ne i vise.
Smijeh.;))
Kad se osusila otisli smo do Huaca Juliana - arheoloskog dijela Lime - http://en.wikipedia.org/wiki/Huaca_Pucllana.
Lipo je vidjet da su stare civilizacije imale znanja - u ovom slucaju kod gradnje - da naprave zdanje koje je otporno i na zemljotrese. Fascinantno nesto.
Inace, gotovo svaki kafic, restoran, park, ... ima oznaku gdje je sigurno za stati u slucaju potresa. Lima - tj. njezina tektonska ploca
- svake se godine udaljava od Afrike oko 10ak cm - pa je dobro znati gdje stati u slucaju potresa.
Nakon Huaca Juliane imali smo u planu obici jos i dio gdje su obrtnici i pogledati sta oni nude, ali bili smo umorni i gladni. Angelo - vlasnik hostela - nam je rekao za neki riblji restoran, pa smo se odlucili otici do njega, ali na zalost tu svi ti neki restorani imaju dosta cudno radno vrijeme - npr. od 11h do 16h - tako da smo na kraju otisli po savjetu Lonely Planeta i jeli neku piletinu. Ubili se od hrane, ostalo je toga brdo. To zadovoljstvo - dvije pinja colade - akcija je bila platis jednu dobijes dvije, 5 piva i to jelo - nas je doslo 140 s/. - sto je negdje oko 300 kn. Mislim, mogli smo proci i za manje, ali kad je bal - nek' je maskembal.
Ljudi su zaista ljubazni i nazalost sto je taj kriminal dao jednu konotaciju da se covjek zaista osjeca nesigurno. Ako vas ikada navede put u Limu - Miraflores je zakon, a ostatak Lime - ne bi znao, ali ovdje je zaista lijepo, ima sta za vidjet, pojest, parkova za izchillat i sve je na neki nacin - ajmo reci - opusteno, osim prometa.
btw. sa ponosom mogu reci da je Aljosa naucio prelazit cestu - sam.:PP Cak mi je rekao i hvala - prvi, a rekao je da ce to biti i zadnji put
- zato sto smo u Peruu. Nek' zahvali sam sebi sto se uopce upustio u takvo nesto.;)) Marijana je - osim sto je bila mokra - bila u jednom trenutku toliko umorna, da su joj jedino neki ducani sa cipelicama mogli malko razbuditi, pa smo i po takvom ducanima isli.:PP Svaka joj cast - stvarno upustit se u takvu avanturu nije mala stvar.
Prvi puni dan u .pe je odradjen, danas smo toga toliko dozivjeli - da mogu reci da sam i ja umoran.
Sutra je novi dan u Limi, a navecer je partenza. Idemo u Ande - tocnije na 3000 metara u grad(ic) po imenu Huaraz - http://en.wikipedia.org/wiki/Huaraz - vecernjim busom.
To ce isto da bude avantura, a do onda - odnosno do sutra - ciao, drugari.
Guzo
bez verenice - za sada.;))
ps. bilo me je lagana frkica zbog orjentacije na juznoj hemisferi - po uzoru na kad sam bio u .au, ali danasnji dan mi je vratio mrvicu samopouzdanja. Valjda se necu poceti gubiti kad se vratim na sjevernu
hemisferu.;))
08.06.2013.