Dio 1
Jutro - kada smo krenuli na Torres del Paine je proslo - uobicajeno, rekao bi.
Probudio sam se sekundu prije Mirjane - koju su probudili neki ljudi iz hostela koji su bili dosta glasni i - po nama - jako rani. Napokon su otisli, a ja sam usao u zajednicko kupatilo ne bi li se istusirao i sredio za osmodnevnu setnjicu.:) Dok sam bio pod tuem - zacuo sam da netko kuca na vrata, zatvorio sam vodu i osluskivao tko to kuca.
Bila je to Mirjana - koja je totalno iskuliranim glasom rekla: - Guzoo, mislim da nismo trebali okretati sat i trebali bi krenuti - odmah!!!
Sve je to bilo receno leggero - bez ikakve panike.:)
Normalno da sam izletio iz kupaonice jer sam jos neke stvari imao porazbacane po sobi.:)
Onaj vakuum - od onih sat vremena provedenih na cileanskoj granici - koji sam spominjao u proslom mailu - bit ce da je samo bio vakuum u mojoj glavi jer se nista nije trebalo okretati.:P
Svaka cast Mirjani koja je isla provjerit lokalno vrijeme za Puerto Natales tako rano.:)
Stigli smo na bus - 5 minuta prije partenze - poprilicno gladni. Sva sreca sto je bus stao na pauzu usput, pa smo se okrijepili - sendvicem.:)
Jos nije bila dogovorena tura - staza je kruzna, ali na masu mjesta pise da se treba ici kontra kazaljke na satu, pa je to bio neki okvirni dogovor, ali jos nije bilo definirano gdje cemo izaci iz busa. Ima tri punkta na kojima mozes izaci. Dogovorili smo se za sve u roku od minute.:)
Kada smo izasli iz busa - mi i cijeli bus jer je to ulaz u Nacionalni park, pa trebas platit, dobijes mapu nacionalnog parka i odslusas neki video o tome da ne smijes paliti vatru van mjesta propisana za to, da ne smijes pusiti osim u campanentima i refugiosima, da ne smijes kampirati gdje te volja - i kolike su kazne za isto. Sve u svemu - lijepo od njih da te upozore - jer u proslosti su ljudi izazivali pozare samo tako.:(
Nakon te procedure - montirali smo nase armadije na ledja i pravac - Campamento Seron - 16ak km.
Vjetar - unatoc sto su svi na netu rekli da puse u ledja ili da uopce ne puse - mi smo ga imali cijelo vrijeme u facu.:)
Vrijeme je bilo bogovsko - osim tog vjetra, ali na to smo bili spremni. Na oglasnoj ploci za 9.2. pisalo je da ce vjetar puhati brzinom od 79 km/h. Ne znam da li je to uistinu bilo tocno, ali propuhalo nas je.
Temperatura za kratkice - sa UV indexom izmedju 7 i 8 - u kojima je Mirjana cijelo vrijeme bila, ja se nisam usudio.:)
Vratio bi se jos malo vjetru - suh vjetar koji ti isusi sve - a najvise usta. Sva sreca pa se o vodi tu ne treba brinuti - ima je na pretek - svugdje nesto tece i sto je najbolje - pitko je. Tako da - mi picimo sa dvije politrenke i kod svakog potocica ih natankamo.:) Ja sam morao predati stafetu - odnosno sator - Mirjani nakon sat i po hoda. Too much imam tih stvari i jednostavno bi me to usporilo. Mirjana se za to bez problema ponudila - i nakon predaje satora - meni je bilo lakse. 3.5 kg lakse.:))
Predivna priroda - i jos bolji dan. Masu ljudi dolaze vidjeti Torrese - 3 spicaste geoloske tvorevine - stvarno se isplati vidjet - ali su dosta cesto obavijene oblacima i moze proci masu vremena dok se oblaci povuku.
Mi smo ih vidjeli - obasjane suncem - iz daljine. Za sutra je najavljeno sunce, sa malo slabijim vjetrom, tako da ce i sutra ljudi uzivati u pogledu na Torrese.
Nakon 4.30h hoda stigli smo do danasnjeg kampa. btw. Imaju neku politiku do kada se mora stici do odredjenog kampa/refuggia. Npr. Mi smo danas trebali doci do 17h, a vidjeli smo da masu ljudi dolazi i poslije tog vremena. A, ma. Mi cemo se pridrzavati njihovih regula jer itak imamo vremena.:)
Sada chillamo u satoru - poslije vecerice i partije karata.
btw. Zaboravio sam se zahvaliti i Fabriziju Perkovicu - aka Fabru - koji nam je uletio sa pinjatama i kuhalom. Danas su se pokazale kao savrsena kombinacija.:)
Ekko. To je bio prvi dan u Torresima.
Zadovoljni vidjenim i time sto cemo jos vidjeti. Sutra u nove avanture. Jedva cekam(o).:)
Guzo na putu
tampanje
