Dosao je i taj momenat kada smo morali reci - Chao, Patagonia.
Ushuaia je simpaticno lucko mjestasce - prepuno turista i sve za turiste, ali ljudi u Ushuaii rade cak i neovisno o turistima. Rekao bi leggero, samo sto im je klima malo zafrknuta.
Cura koja radi u hostelu - inace francuskinja koja je zaglavila 2.5 godine radeci u hostelu - rekla je da nikada nije vidjela toliko duga kao tamo - jer se konstantno izmjenjuju sunce i kisa - sa podosta vjetra. Turisti koji dodju tamo - ili im je Ushuaia odskocna daska za se ukrcat na neki kruzer za Antartiku ili su jedrilicari ili jednostavno vole doci na kraj svijeta. Tako su i brazilci - koji su nam ustupili dva kreveta kada smo bili zafrknuli datum - bili od 22.2. na putu od Brazila sa autom do njihovog cilja - Fin del mundo - Ushuaie. Sta drugo reci - Ushuaia je neka zadovoljstina da se moze reci - ej, bio sam na kraju svijeta.:) Jucer smo se zaputili - sram me je uopce reci - taxijem podno skijaske staze - normalno, skijanje je po zimi, a koja u produzetku ima jako lijepe pjesacke staze. jest da je sve uzbrdo, ali ovog puta je bilo lako jer smo bili bez armadija.:) Inace, glavna atrakcija je neki ledenjak na 1300 metara nadmorske visine, ali - posto je bilo ruzno vrijeme, a i ledenjaka nam je pun klinac vise - odlucili smo se za malo blazu varijantu - do Miradora odakle se vidi kompletna Ushuaia i zaljev Beagle - koji odvaja Argentinu od Chilea. Lipa setnjica - nakon koje je uslijedio dug silazak do grada - odnosno do rucka. Rucak je bio za lizat prste.


















